Stvarno nemam što dodati na ovo, Vrijeska.Vrijeska prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Stvarno nemam što dodati na ovo, Vrijeska.
Meni je osobno činjenica hoću li nekome nacijepati drva ili mu dati novac - ista. Svatko pomaže kako i koliko može. I da, svako dobro djelo gradi veliko srce. Kad jednom nećemo moći financijski pripomoći, pomagat ćemo "u naturi", ako nas zdravlje posluži. Tu nema nikakve dvojbe.
Naravno da to ne mislim. I zato sam u prvom postu na ovoj temi napisala kako se ne zelim opredjeljivati.
A kako se cuda dogadjaju, tako ce se dogoditi da cu se i ja jednom sloziti s Pavlom Kalinicem. Mislim da je sve dobro rekao.
https://fb.watch/bBV4RgfvzY/
Lijepo od svih vas koji pomazete
Eto Freyja, i kako bi bezveze bilo od mene da te sad pitam zašto pomažeš stradalima u Banovini a ne onima u potresu na Haitiju?
Potpuno je prirodno da nas emotivno više pogodi ono što percipiramo da je bliže
Tako da stvarno ne razumijem zašto si nas iznapadala zašto se sad prosvjeduje protiv rata, ali dobro sad, mogu razumjet da ti je ostalo malo gorkog okusa sa starih tema
Iznapadala možda nije prikladna riječ, prije prozvala - ali prozvala sam i samu sebe. Ja to, Tangerina, i dalje mislim... ne mogu si tu baš puno pomoći.
A što se tiče pomaganja, riječ je ipak o pouzdanosti informacija (kome i kako) - ne zato što imam manje osjećaja prema onima na Haitiju. O onome o čemu sam pisala u pretposljednjem postu...to mi je dosta važno...
A sad idem posijat rudbeckiu
A što se donacija tiče. Moja je susjeda poslije potresa išla u Petrinju gdje je u jednoj zgradi bilo skladište Crvenoga križa. Pa su ga malo čistili, sređivali, razvrstavali stvari. Među doniranim predmetima bile su i jedne - staklene štikle. Kažu volonteri da to još nisu vidjeli, a svega su se nagledali. Usred zime, neimaštine, straha, stalnih podrhtavanja tla, došle i štikle - valjda za novogodišnje slavlje.
Mala digresija: Da su mediji izdvojili ovo kao vijest (a mogla bi biti, jer kako je Freyji zanimljivo napisati to spomenuti, tako je mnogima vjerojatno zanimljivo i pročitati te prenijeti drugima), bili bi prozivani da takvim informacijama skreću s bitnog, ne ističu dobre stvari, da se uvijek fokusiraju na loše.A što se donacija tiče. Moja je susjeda poslije potresa išla u Petrinju gdje je u jednoj zgradi bilo skladište Crvenoga križa. Pa su ga malo čistili, sređivali, razvrstavali stvari. Među doniranim predmetima bile su i jedne - staklene štikle. Kažu volonteri da to još nisu vidjeli, a svega su se nagledali. Usred zime, neimaštine, straha, stalnih podrhtavanja tla, došle i štikle - valjda za novogodišnje slavlje.
Dio čitatelja rekao bi da su novinari to izmislili jer ih netko plaća da Hrvati ispadnu loši, drugi dio bi rekao da je novinar glup jer nije vidio da su zapravo plastične štikle, dio bi tvrdio da on sigurno zna, jer mu je rekao susjed, da je netko namjerno podmetnuo te štikle, dio bi rekli da će štikle možda baš dobro doći nekome u toj situaciji i zašto se novinar ismijava s time. I tako dalje i tako bliže...
Posljednje uređivanje od lonni : 07.03.2022. at 19:59
lonni, to su već i bile vijesti. Doduše, nisu bile staklene, ali su bile štikle. https://riportal.net.hr/video-stikle...j-se-dogodilo/
https://www.zagreb.info/hrvatska/fot...tijama/309460/
A drugi post ti potpisujem.
Natrag na konkretno. I preko Unicefa možete pomoći. https://www.unicef.hr/ukrajina/
I Isusovačka služba za izbjeglice radi odlične stvari. https://hrv.jrs.net/hr/home/
A ako želite pomoći i drugim izbjeglicama u integraciji, ima puno aktivnosti. Npr. https://volonteka.vcz.hr/volonterske...-get-together- ili https://volonteka.vcz.hr/volonterske...a-u-free-shopu
Inače, na Volonteki ima zaista puno aktivnosti kojima možemo pomoći, od pomaganja starijima, djeci s poteškoćama, beskućnicima... evo tu link: https://volonteka.vcz.hr/
U vezi rata, onog u Ukrajini i bilo kojeg drugog, nije bitna geopolitika, nego samo da pomognemo koliko možemo. Sve drugo su puste priče koje miču fokus s onoga što je važno. I da, po mogućnosti da svojim malim, "nebitnim" glasom na izborima ne biramo idiote koji rat smatraju dobrim rješenjem za išta.
Dota, sjećam se te priče o štiklama i sjećam se reakcija komentatora, ali ovdje je informacija iz prve ruke, pa rekoh ajde da vidimo kako zapravo vijest dolazi do ljudi. Ne tako da novinar sjedi pored kutija i traži štiklu ili pije kavu s raznim susjedama pa sretne i Freyjinu koja mu ispriča o staklenoj štikli, nego to ide obratnim putem.
To je ono što ljudi žele, što ih zanima, o čemu razgovaraju na kavama, istovremeno vjerojatno blateći iste te medije. Pa i ovdje je netko rekao da sada političari slušaju medije. Čini mi se da se medijima daje prevelika moć. Kad bi bar bilo tako jednostavno, piši o lijepom i svijet će biti ljepše mjesto. Kao npr. u Sj. Koreji.
Apsolutno se slažem, lonni. Vijesti na svakojake načine dolaze do ljudi. A i ljudi na svakojake načine dolaze do vijesti.
A nekad se i zavrte u krug kao u ovom slučajuZato je najvažnije što god da se čita, sve uzimati s rezervom i uključiti zdrav razum, koliko god se može provjeriti iz više izvora (ja često odem pogledati na strane stranice da vidim punu priču, kao u slučaju onog dječaka iz današnjih vijest koji je sam samcat izbjegao, samo s ruksakom, vrećicom i brojem mobitela napisanim na ruci)
Je, Lonni, sve si to odlično sažela. Tako to ide i s gluhim telefonom.A nekad se i zavrte u krug kao u ovom slučaju
Tako to ide i s Ukrajinom. Znamo ono što nam serviraju. I zato nikome ne vjerujem.
Znam da narod pati. A za drugo me baš briga. Tko je kome, kad i zašto. Kao da je to uostalom bitno.
A ja evo na WhatsAppu gledam fotke, i u te štikle. I u načetu hranu. Otvorenu vrećicu tjestenine. I to se slalo.
Gledam i fotke onih dviju obitelji, njihovih kuća, štala...
Fotke postavljanja kontejnera, pijenja kave pokraj vatre
Ne znam točno koja je bila tvoja poruka, ali drago mi je što si sve to napisala. Vratila sam se malo u to vrijeme i gledam slike...u toj tuzi istovremeno i toliko radosti i zajedništva.
Ali kao što sam napisala neki dan, sve je to bilo samo privremeno. I ti ljudi su opet zaboravljeni.
Sjećam se njihovih priča, kako uopće nisu očajavali, prihvatili su sudbinu, naviknuti valjda na patnju i krenuli dalje... Na što je moj prijatelj jednom rekao: "Da je to nas Zagrepčane snašlo (a snašao nas je potres, i to ne jedan, i bilo je grozno, baš grozno), u tim razmjerima i s takvim posljedicama, svi bi završili u Vrapču."
Možda je bio malo preoštar, ali shvatila sam poruku.
I opet ću završiti s "anegdotom". Ne mogu reći da me čude onakve "donacije" kad sam na vlastitoj svadbi dobila "načeti" blender - s ostatcima nečeg zelenog, valjda špinata. Ali, Bože moj, poklonjenom konju ne gleda se u zube.
Blender sa špinatom, to je fakat zanimljivo, dodana vrijednostI opet ću završiti s "anegdotom". Ne mogu reći da me čude onakve "donacije" kad sam na vlastitoj svadbi dobila "načeti" blender - s ostatcima nečeg zelenog, valjda špinata. Ali, Bože moj, poklonjenom konju ne gleda se u zube.
Off topic: Ovo za Zagrepčane - da ne bi to tako dobro podnijeli, to mi je u rangu babljeg kukanja, a i nimalo se ne slažem sa stereotipom o Zagrepčanima kao manje jakima ili sposobnima od drugih, što se provlači od devedesetih do danas, to je glupost nametnuta od onih "sposobnijih" i "jačih" koja se očito fino usvojila kad i taj tvoj frend kaže "nas Zagrepčane". Pa što su drugo napravili Zagrepčani nego prihvatili sudbinu i krenuli dalje, a mnogi još i žive u ruševinama po centru.
Zadnjih dana razgovarala sam s više djece različite dobi o Ukrajini. To me podsjetilo na dobar članak u Guardianu, kojeg je Index prenio, u kojem psihoterapeutkinja savjetuje kako pričati s djecom o Ukrajini. Evo članka na hrvatskom tu: https://www.index.hr/mame/clanak/bud...edisnje_teme_d
Sigurna sam da će nekome koristiti.
Iz njega izdvajam ovaj citat, za kojeg vjerujem da je primjenjiv i koristan za sve nas:
"Tri su glavna načina na koja se nosimo s osjećajima, našim i dječjim. Ili ih potiskujemo i minimiziramo ili smo potpuno okrenuti njima. Postoji i srednji put, kada ih priznajemo i obuzdavamo. Neće vas iznenaditi da sam za srednji put."
Također, kako se kroz temu povremeno proteže relativizacija, pa čak i pokušaj opravdanja oružanog napada jedne države na drugu suverenu državu, te teza da su "svi isti", željela bih jasno i glasno izreći svoje duboko uvjerenje da nikad, ni pod kojim okolnostima nisu "svi isti". Uvijek se zna tko napada, a tko se brani.
Fake news, propaganda, interesi, ciljevi...sve to može ići u svim smjerovima, naravno. Ali kad ogolimo stvar, imamo agresora i žrtvu, kao i u svim ratovima dosad.
Dodat ću još i ovo. Članke o "štikli" sam stavila da bih pokazala da je "priča o štikli" već objavljivana, dakle, poznata.
Ne zato da se secira tuđa pomoć. Zašto su neki ljudi pomogli time čime su pomogli je njihova stvar. Možda su imali i najbolje namjere, mi to ne znamo.
Važno je osnaživati kulturu pomaganja, a ne posramljivanja. Ljudi pomažu onako kako znaju, mogu i umiju. I svaki doprinos je jednako važan.
Posljednje uređivanje od Dota : 08.03.2022. at 17:39
Hear, hear!
To je zapravo bila i moja poanta, ali nedorečena
Posljednje uređivanje od lonni : 08.03.2022. at 17:44
Kakve god namjere bile, bile su bedaste. Ne znam zašto se o tome pisalo u medijima, s kojom namjerom, ali ja sam to spomenula jer se sjećam koliko nam je to bilo smiješno i nevjerojatno, nipošto da bih nekoga posramila. Smiješno kao i moj blender.
A što se kulture posramljivanja tiče - svaki put kad se, primjerice, unutar naše župe ili bratstva organizira kakva dobrotvorna akcija (kao što je i sada), upozorava se ljude da ne spremaju prljavu ili poderanu odjeću, načetu hranu i sl.- jer toga svaki put bude. I dobro je da se to ljudima naglasi. Pa valjda ni oni sami ne bi voljeli takvo što dobiti. A i to je važno da se volonterima olakša posao dok razvrstavaju "stvari". I nije mi to posramljivanje čovjeka, već prije "osvješćivanje".
Rekla mi je svekrva kako su kod njih na moru (gdje ljetuju, to je jedno malo mjesto blizu Zadra) gotovo svi apartmani popunjeni - došli stari ukrajinski gosti, doveli "nove", ali došli su bez muškaraca, samo žene i djeca. Danas dolaze još dva busa.
Nemaju planove, došli sa sitnom ušteđevinom...ne znam kako će to završiti... Naravno, ljudi su uskočili i pomažu, ali vidjet ćemo koliko će im dugo moći pružati besplatan smještaj, a sezona uskoro počinje. Jer je i tamo dosta sirotinje kojoj je to jedini izvor prihoda tijekom godne. Ostaje nada da sve ovo ipak neće predugo potrajati...
U ovoj rečenici si dala i odgovor zašto se o tome pisalo, često se misli da postoji neka skrivena namjera, ali stvari su puno jednostavnije. Kao što je vama to bilo smiješno i nevjerojatno, pa si podijelila na forumu (koji je također medij, a ti si novinar koji nas je o tome obavijestio), tako je i neki urednik procijenio da bi moglo biti ljudima zanimljivo pročitati. Kužiš, kokoš - jaje i tome slično.
U vezi isticanja kako su ovdje izbjeglice žene i djeca, a iz Sirije su dolazili muškarci - situacija je prilično drugačija, Ukrajina je napadnuta izvana, a u Siriji je unutarnji neorganizirani kaos.
Mudro zboriš, lonni.
Znam, lonni. I ja sam kao i ti(a vjerujem i kao većina)...nekad budem nedorečena (budem umorna, bude kasno, žurim se, čitam napola, tipkovnica ne poznaje fine nijanse značenja i slično
Forum za slobodu odgoja izdao je odličnu publikaciju za roditelje, učitelje, profesore i sve zainteresirane, o tome kako razgovarati s djecom i mladima o ratu u Ukrajini. Vrlo je konkretna i informativna, ima posebne savjete ovisno o dobi djeteta. Može se preuzeti na ovoj poveznici: https://fso.hr/fso-publikacije/kako-...tu-u-ukrajini/
A i Prijatelji životinja pozivaju sve koji mogu pomoći sa smještajem ljudi i njihovih životinja (ili samo životinja) da im se jave. Poveznica: https://www.prijatelji-zivotinja.hr/...hr.php?id=4433
Ja u svom "vrtu" samo gledam kako imati što otporniju travu
Slažem se, dosta o štiklama (koje su ovdje poslužile samo kao primjer za temu koja me inače intrigira). A za isticanje, sorry, nisam mislila da si to ti ovdje napisala s nekakvom namjerom, nego me podsjetilo da sam nailazila i na takve usporedbe, na fejsu i drugdje, kada krene priča o tome zašto se ukrajinskim izbjeglicama pomaže, a sirijskima ne.
Da, da, kužim...
Samo da kažem - pogledajte pregled novih postova... Skoro sve teme su zamrle osim ove i još nekoliko. Užas... Odoh na ovu stranicu: https://www.unicef.hr/ukrajina/?gcli...SAAEgLuNPD_BwE
Da, to je baš tužno...
Volonterski centar Zagreb poziva volontere zainteresirane za pomoć izbjeglicama iz Ukrajine; za sada formiraju popis volontera koji će u trenutku kada će pomoć biti potrebna biti obaviješteni o daljnjim zajedničkim aktivnostima na terenu; dobit će i edukaciju. Evo poveznica: https://volonteka.vcz.hr/volonterske...ma-iz-ukrajine
Danas sam čula da će se izbjeglice (majke s djecom školske dobi) preusmjeravati iz Zagreba u Ličko-senjsku županiju, Karlovačku itd. (spominje se Gospić kao središte aktivnosti, ali mislim da će i druga mjesta biti uključena), kako bi se smanjio pritisak na zagrebačke škole jer ih je još uvijek puno neobnovljenih u potresu i većina onih koje rade je pretrpana jer "ugošćuju" još neku školu. Tako da, ako ima zainteresiranih volontera iz tih krajeva, vjerojatno će biti potrebe za vama
Padne vojna letjelica od 6 tona na Zagreb. Zabije se duboko u zemlju.
A na Rodi nitko ni riječi.
Pa i oni koji trebaju nisu ni riječi rekli 12 sati. Ne moramo ni mi.
A mozda to ne spada u ovu temu.
svi smo bez komentara ...
jedina misao - kakvu ludu sreću smo imali!
u neboderima u gradu se jako čuo prelet ..
u to vrijeme slijeće redovna avionska linija ... mladih hrpa na Savi ...
ma užas, užas ...
neki Mađar je na tviteru napisao da ako nisu u stanju zamijetiti letjelicu od 5 tona koja je pola sata na njihovom teritoriju, onda nam se ne piše dobro ...
Mislim da su ljudi prezasićeni zbivanjima i informacijama zadnjih dana, pa nemaju volje komentirati još i na Rodi.
Ako sam u krivu, demantirat će me postovi koji će uslijediti nakon mojeg
ja sam se emocionalno ispraznila od korone pa me sad baš briga, nek pada što hoće
bit će ionako kako netko drugi odredi da bude, mi mali smo nemoćni
Što reći na dron? Srecom nije nitko poginuo. Meni nije svejedno, ali se jos uvijek nadam da se netko zabunio.
I ono sto je jasno je da NATO zbilja nije spreman. Kroz 3 zemlje je preletilo. I nista.
Da svejedno koji cilj ili namjera bila nije ti svejedno
A sta rec, kad svi sute znas da nije dobro.
Ja sam mislila da su fake news - videla samo usput na nekom našem šklj portalu i otpisala kao clickbait
Zvučalo je nadrealno a vesti su nam prepune senzacionalističkih objava, praktično ih više i ne čitam.
Tek kasno popodne sam shvatila da je vest 100% istinita
Svi se nadamo da se neki krelac zabunio i potiskujemo drugu mogućnost.
Za ono što kulja ispod potisnutog ionako možemo samo jaglace i šafrane mirisat, čujem da im je sezona. Malo se zabavljat s mimovima. That's about it. Kad je stresnulo u 23 h sam sama sebi rekla - ajde, ne brij, neće to tako brzo do nas doć.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.03.2022. at 20:35
Saosećam, nadam se da se deca i ljubimci okolo nisu jako uplašili. I da je sve nekakva idiotska greška.
ina33, bome je sezona jaglaca, zapadni dio Medvednice prepun.
Saznala za tu vijest jutros u 7h posred brda (frendice žive tamo blizu), i sta sad da radim s tom info? A ništa..ne mogu utjecat, pa tako ni ne brinem, ni ne paničarim.
beti3, ne znam kako te utjesit.Srećom da nije nitko nastradao i da nije pao bliže studentskom domu gdje na maloj površini ima jako puno ljudi.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 11.03.2022. at 21:54
Prvi put sam vidjela i čula Plenkovića da govori bez njemu karakteristične arogancije.
Ova reakcija super utješna a propos agilne reakcije države za slučaj jodne potrebe. Nadam se da nećemo morat molit moderatora za preimenovanje teme u... šafrani, šafrane mi dajte, carstvo za stručak šafrana.
Nakon pogledana 2 dnevnika, moj je level panike "up".
Nisam sretna sa time kako se osjećam, ali tako je.
Nadam se da će idući dani spustiti taj moj level na neku "normalnu" razinu.
Reakcije na "sigurnosni incident" (kako ga nazivaju) su svakakve, a iz MORH-a su poručili da su tu bespilotnu letjelicu pratili od ulaska u Mađarsku, pa što je onda nisu srušili prije nego što je došla iznad naseljenog dijela glavnoga grada?
Može se zaključiti da ili uopće nije uočena ili su je zaista pratili, ali nisu imali čime reagirati, obje varijante su da glava boli...onako, za miran san.
Kaže Banožić da je bila riječ o samo 7 i pol minuta, pitam se što bi rekao o tim minutama da je netko stradao...
Idiotska ili ne, mogla je jako loše završiti
MM je čuo, ja sam spavala.
Meni uopće nije svejedno, pogotovo kad vidim kako šute i ništa se ne zna. Ježim se od pomisli da nije slučajno i kako nas je osvijestilo koliko su nam ove strahote blizu.
Inače moj mozak uvijek gleda pozitivnu stranu, ali danas stalno razmišljam koliko je malo centimetara falilo pa da imamo tragediju, pogotovo nakon što sam prošla onuda kući s posla. Baš me jeza hvata.
Osjećam neki nemir i jezu što nije baš tipično za mene.
Da... izgleda da je od sinoć puno više ljudi postalo svjesnije koliko malo kilometara nas dijeli.
Prije samo par stranica ove teme nije se činilo tako...
Imali smo sreću. Samo par metara dalje i mladi životi bi bili ugroženi, ako ne i izgubljeni.
Nisam ni bila svjesna koliko je veliko to čudo dok nisam vidjela sliku gdje ga uspoređuju sa skoro četiri Opela Corse. Da je to palo na zgradu, bilo bi strašno.
Zašto i kako se ovo dogodilo? Nemam pojma. Nadam se da ćemo doznati.
Ali nemamo kako dalje nego kao i uvijek do sad. Dan po dan. Misliti i željeti pozitivno, raditi što možemo... i zagrliti svoje bližnje čvrsto, najčvršće.
Ja vjerujem da je bilo slucajno ali sreca u nesreci ili nesreca u sreci je sto nam je sad jasno kakvi skupo placeni nesposobni klaunovi su zaduzeni za nasu sigurnost.
Da sam vjernica bih se pomolila a ovako cu popiti casu vina i blejati u prazno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
