Definitivno biram šafrane i jaglace
Samo, lako je to napisati, malo je teže provesti. A i nije red, nisu vremena samo za šafrane i jaglace.
Definitivno biram šafrane i jaglace
Samo, lako je to napisati, malo je teže provesti. A i nije red, nisu vremena samo za šafrane i jaglace.
Mislim da može i jedno i drugo
I osjetit strah i jezu i već što se pojavi
I osvijestit da unatoč tome, bombe ne padaju ovaj čas po nama, rat je i dalje opasnost iz budućnosti, i možemo se posvetit stvarima koje su važne, bili to šafrani (doslovno, moji su taman procvali), odnosi s dragim ljudima ili neka druga aktivnost
Meni je ova knjižica odlična za to kako se lakše nosit sa stresom i kako nastavit živit sa svim što se događa
https://www.who.int/publications-det.../9789240003927
A Beti sto drugo mozes-stalno brinut i sekirat se, stetit svom psiho zdravlju, sta imas od toga?
Svi smo svjesni situacije, ali biramo nacine kako se nosit s istom. Evo ja cu danas vjerojatno protrcat u blizini tog mjesta gdje je pao dron, cesto tamo prolazim, nece mi bit svejedno, ali biram mislit o jaglacima, proljecu, putovanjima, to je moj izbor. Sad ces se i ti zaokupiti sa svojim.cvijecem u vrtu i bit ce ti lakse
Velika pusa
Potpisujem.
Ja sam maloprije vozila malu na atletiku pa sam bila u blizini "kratera", ne može se ni proći autom onuda; sve izgleda tako nedužno kad je ovako lijep i sunčan dan (da čovjek i posumnja da je to čudo doletjelo, šalim se, naravno). Pa onda je red da se u tom danu i uživa.
I ostaje činjenica da od brige nemamo baš ništa.
Svima ugodan vikend.
I jedna mala šala - mi Zagrepčani smo "izabrani" narod - jutro kad je počeo lockdown, prije točno dvije godine, sredio nas je neviđeni potres, tko bi to mogao zaboraviti... Tako i sad, nisu dovoljne vijesti iz susjedstva pa nam je trebalo još malo začiniti jednom višetonskom letjelicom. Ali zaista, tko preživi. pričat će. Da čovjek ne povjeruje.
Ja sam isto prazna i potrošena… kad se sjetim straha od korone, kako tijekom lockdowna nisam htjela izaći iz stana, a i ono rijetko što jesam, nisam davala djeci da taknu rukohvat ili prekidač u haustoru, pa bi ih odvela na pustu livadu i ako bi tuda naišao neki šetač pasa bi se panično udaljavala najmanje 5 metara.
A da ne pričam o potresu, strah koji mi se uvukao u kosti i još je danas tu… i neku noć je valjda dijete s kojim spavamo opalio nogom u rub kreveta, krevet se zatresao, ja se tresla valjda 2 minute… i mahnito tražila po internetu je l bio potres ili nije. Nigdje nisam našla da je bio, a ja sam bila toliko sigurna da mi se soba trese.
U vezi ove teme, ipak nekad škicnem forum.hr. Tamo su neumorni. I očito pišu neki koji prate politička zbivanja na dnevnoj razini, znaju puno o svemu (povijesti, novijim zbivanjima, vrstama oružja…). Zanimljivo mi je škicnuti neka naklapanja i ideje. Na neki način mi se mozak umiri kad procesuira nekoliko različitih teorija i prestane vrtiti svoje horor scenarije. Ima gluparija, ali radije nekad 5 minuta čitam to nego portale. A imaju i ponekad stvarno dobrih fora na koje riknem od smijeha i izađem iz tog vrtloga zabrinutosti.
Zvučat će kontradiktorno, ali spoznaja i prihvaćanje iste da ništa nije sigurno i za ništa nema garancije je na prvu užasavajuća, ali na drugu tako oslobađajuća. Da se zbilja najlakšim čini prestani strahovati od stvari koje samo zamišljam i otići gledati šafrane.
P.S. Koliko god se ja opirala tome da budem kao Lili.
Mene zabavio mim na Komstraktu i Adresa na dronu mora biti prava, biti prava, biti, biti, biti, biti prava.
meni je bolje da se maknem s neta i isto odem u prirodu (i idem i ja danas u šafrane)
pročitajte ovo, ne može se ni 3. svjetski rat predviđati bez balkanaca, svi su tu, i rusi i ameri, a spominje i bespilotne letjelice
https://informer.rs/planeta/vesti/57...ci-svetski-rat
Zanimljivo za letjelicu da je od mase tog materijala pao i vidljiv jedino komad s petokrakom
Pa ima mimova na temu koliko sve mjesta u rh ima slicna imena s ukrajinom, a nijemci si krate vrijeme i smiruju zivce guglajuci berlyn u ukrajini.
Danas me na FB "napadaju" teme o stvaranju zaliha hrane.
Pa pitam muža ima li on udice i povraz,
da bar lovi ribe ako hrane ne bude. I onda se sjetim da plovilo neće voziti bez nafte, a preveliko je da ga pokreće veslima. Znači treba mala barka i vesla, ne samo udice
Pa se smijem sama oko sebe. Pa razmišljam kako smo razmaženi i navikli na lagodan, konzumeristički život.
Vrt mi je pun ruža, možda da posadim krumpire okolo?
Šalim se, naravno. Još se uvijek šalim.
I sad idem kupiti još jednu kameliju, jer mi ovih desetak nije dosta.
Razmažena konzumeristica. Još uvijek. Doduše kupujem uglavnom biljke i knjige, tako da nisam baš grozna.
Ali da me stresao tkz dron, stresao me. Ne doslovno, ali je.
Idemo dalje.
Svasta smo mi imali u vrtu ko djeca - krumpire, pome, blitvu, vocke... To ti uvijek moze bit opcija b
4 trešnje, breskva, marelice, smokve, kaki, dunja, jabuke, kruska, amelanchier, mini jabuke, maline, kupine, ogrozd, jagode, borovice, goji, šipak, i mislim da je to sve od voća u mom vrtu. Povrće mi šteka, treba puno vode u mojoj ljetnoj vrelini s vapnenačkim tlom.
U razredu je dobila 4 učenika iz Ukrajine.
Kameliju Bonomiani sam kupila. Sajam je kod nas.
Dan je divan.
A po modernoj permakulturi, sadi se skupa povrće i cvijeće, kadifice među pome i kupus
Beti, ako se pripremaš za skupu hranu radi cijene goriva, ne škodi nešto posadit, no ako očekuješ nuklearnu zimu, bolje investirat u konzerve. Baš maloprije gledam, kao imamo hrane u kući, al da mi nestane struje mogu se lijepo slikat sa rižom i tjesteninom. Jedino na kaminu da je skuham.
Što se tiče zalijevanja, i cvijeće treba zalit. Srećom vodu ne uvozimo iz Rusije. Bude malo za poludit, taman najbolje vrijeme na plaži, a ja moram zalit vrt, al isto kad naberem tih poma za salatu ili šalšu, nije mi žao.
Kod mene trava nema šanse. Suho, suho, presuho...
Dobro kažeš, tangerina, konzerve trebaju u slučaju rata. Imam par tuna i kukuruza.
Ali, još sam optimist. Prestat će rat. Mora. Zar ne?
Ja sam danas bila s jednom ukrajinskom obitelji tu u Zg, kod nasih zajednickih prijatelja su.
Djeca krenula u skolu, traze stan za najam jer zasad planiraju ostati tu.
Neki iznajmljivaci su jako bezobrazni i lupaju im cijene do neba, strasnoo.
Lili, stavila sam već par puta na ovu temu link, ali evo, ponavljam ga: https://www.shelter4ua.com/ua
To je aplikacija na kojoj se može pronaći besplatan smještaj, kojeg izbjeglicama iz Ukrajine nude naši sugrađani (dakle, Zagreb), a nudi se i smještaj po cijeloj Hrvatskoj, kao i Europi i šire. Ima dosta smještaja, pa neka pogledaju. Također, neka se, neovisno o ovome, jave i u Crveni križ i u MUP, kako bi mogli koristiti pomoć koja se nudi.
Na aplikaciji se može i prijaviti netko tko nudi smještaj itd. Korisna je. Na linku je ukrajinski, a Google translate prevede sve i na hrvatski.
(Inače, nažalost, nije nimalo čudno da se lupaju velike cijene najma; tako je bilo i nakon potresa, a mislim da nije prestalo ni do danas.)
Ne razumijem čemu čuđenje?
Kad god je neka ugroza ( mrzim ovu riječ) nastaju nestašice, a onome čega fali cijena ide u nebo.
Tako sam prije dvije godine jednu najobičniju masku plaćala 9 kn u ljekarni, a sad je kutija od 50 komada 15 kn pa i po 10 se nađe.
Svatko može darovati svoju nekretninu i plaćati režije i tako pomoći izbjeglicama iz Ukrajine.
Meni su još friške traume od obitelji iz Bosne kojoj smo dali stan na korištenje početkom 90. pa su nabili ratu struje 500 (ja sam tada radila za 1300 kn) kn jer su se “bojali” plina i apsolutno sve radili na struju. Njih sedam. Muž, žena i petero djece.
I onda su otišli u Švedsku, a nama su ostali računi i vojna policija koja je uporno tražila muške članove zbog služenja vojnog roka i tek kad je to ukinuto su prestali dolaziti.
Jedva smo ih i odjavili s adrese jer su oni samo nestali. Nikome se nisu javili da odlaze, a za Švedsku znam jer mi je susjeda, koja je pila kavu s njima, rekla.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Nego
Čujem svako malo kako u Poljskoj, Slovačkoj gostoprimci dobijaju naknadu od države do 200 eura po čovjeku, jel i tak kod nas?
Kumica s placa ugostila priju,i njenu djecu i unučad.
Rekla mi da od danas veći klinci idu u školu, a najmanje u vrtić
U školu u Bregani došli i neki učitelji ......
Posljednje uređivanje od jelena.O : 14.03.2022. at 08:15
Jelena.O,
Ne znam kako je sad, nekako ne vjerujem, al kad je bio rat 90ih drzava je davala novce onima koji su primali izbjeglice (na makarskoj rivijeri je tako bilo jer su za nas dobivali naknadu ljudi koji su nam pomogli, nikad im to necemo zaboraviti). Ne sjecam se iznosa, nije to bila neka velika cifra, al da se pokriju rezije i sl.
Sto se tice skola, ja znam djecu koja su upisala skolu Matije Gupca na eng.programu.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 14.03.2022. at 08:29
Nikakve naknade od države nije bilo.
Niti lipe.
Ni pomoć za račune.
Ništa!
Sve smo sami platili.
I još je “bonus” bio posjeti vojne policije usred noći ili rano ujutro jer su valjda mislili da skrivamo obveznike služenja vojnog roka pa da će ih uloviti na spavanju.
Pokušala sam ih naći i slala pisma na adresu koju mi je susjeda dala pa da se odjave s naše adrese i riješe problem s vojnim odsjekom.
Ništa nisu napravili po tim pitanjima.
Samo su poslali jednu razglednicu u kojoj su napisali kako im je super i kako smo im mi bili super.
Sent from my iPhone using Tapatalk
E, cula sam neki dan da se ove godine otvorila privatna internacionalna osnovna skola u Splitu, tj. kazu osnovna i prva 2 srednje (al meni po opisu to vise slici na predskolu i osnovnu). Mozda ce oni primat djecu iz Ukrajine.
Kod nas su u običnoj skoli. Kao i sva djeca stranci oduvijek. Uvijek su se lijepo uklopili. Nema izbora, samo je jedna škola i jedan vrtić.
Svi ionako govore engleski, i naši i stranci. A oni tako brzo nauče hrvatski.
Mislim da je skola najmanji problem.
Ovi kod moje 1. kumice će u seosku školu i vrtić, imaju bratićem koji su još u vrtiću, veli gazdarica da je njena unuka već za par dana ponovo pričala ukrajinski, a da priju ništ ne razne. Sva sreća da žive na selu
Posljednje uređivanje od jelena.O : 14.03.2022. at 12:15
Ja ne kuzim tu opsesiju suncokretovim uljem, trošimo valjda litru svaka tri mjeseca i kostala 10 ili 30kn visemanje mi je isto.
Od tisuću stvari koje me muče oko rata u Ukrajini cijena litre ulja mi je najmanji problem. Vise me muci ako ćemo sebičnog ona brojka na totemu pokraj benzinske jer toga trebam par desetaka litara bar 2x mjesečno.
A najviše od svega me muci sto se osjećam tjeskobno koliko smo blizu tog užasa I osjećaj da je samo puka sreća što nismo mi ti po kojima padaju granate i da li je prekasno oseliti u Australiju...
Jelena, to će u Breganu?
Baš me zanima, kod nas se sve brzo pročuje, selo jelte
2. kumica je iz Bregane
1. Iz Galgova tamo idu bratići od njenih unuka u školu i vrtić
Posljednje uređivanje od jelena.O : 14.03.2022. at 12:45
A čitala sam na samoborskoj grupi sad da ima prve djece na našem području. Siroti maleni, nadam se da će se brzo uklopiti
Nasi su bili divni. Radi se o brodsko posavskoj zupaniji.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/svij...-kuce-15170059
Izgleda da ovo postaje uobičajena ratna pojava :/.
To je na makarskoj rivijeri bilo normalno, mislim da je davala drzava (jedino da nije grad/zupanija, ali sumnjam) i nekako mi je logicno da se domacinima koji zele pomoc sa smjestajem pokriju barem rezije.
Drzava je takodjer placala oi osigurala prehranu izbjeglicama 3 obroka dnevno (koji tada za vrijeme rata nije ni imao turiste), pa je koristen u svrhu prehrane i djelomicno smjestaja. Pricam o vrlo konkretnom slucaju hotel Rivijera u Makarskoj.
Ne znam jel tu smijem molim vas ako itko iznamljuje kucu/stan s 3 spavace sobe bilo gdje u Zg, mogu i Sesvete da mi javi za jednu ukraj.obitelj.
Oni zele platit jer namjeravaju ovdje ostati do daljnjega. Djecu su upisali u skole.
Hvalaa.
Sve ove vase info sam im poslala.
Pa ako je za one od pred koji dan , valjda bi im padalo više zapad, ovisi koje stvarno škole su upisali, nek pogledaju njuškalo i slične.