Ovako nekako i ja, doduše primijetim i da sam "otupila" na vijesti, tj one nemaju na mene niti približno onakav efekt kakav su imale prvih nekoliko dana, baš nekako navikneš se na to novo normalno
Kad gledam te žene iz Ukrajine, kojima su tamo muževi, braća i očevi, i svaki dan provjeravaš jesu li živi, a opet ne sjede i očajavaju, nego dapače, samo me pitaju neke proaktivne stvari: gdje mogu učiti hrvatski, gdje da kupim ovo, kako da djeca krenu u školu, kako da krenu u vrtić, tražim posao.. baš me podsjeti da unatoč strahovima i scenarijima budućnosti, treba ipak postavit sebi jednostavno pitanje: padaju li danas bombe po mom mjestu?

Ono što ustvari nikako ne razumijem su te pomame za namirnicama, još to brašno u Srbiji mi je donekle bilo jasno, ali zašto sad odjednom ulje? Od svih stvari, recimo više bih razumjela konzerve, kako sada ne hoardaju toaletni papir (nije valjda ostalo od 2020.?), ta moda u hoardanju mi je zanimljiva. Iako stvarno nisam uživo vidjela nigdje takva natrpana kolica niti ispražnjene police, ali evo baka je javila da u njihovom malom gradu NEMA UOPĆE ulja, pa joj je tata kupio par litara (ne 100, nego ono, 5)