MM je čuo, ja sam spavala.
Meni uopće nije svejedno, pogotovo kad vidim kako šute i ništa se ne zna. Ježim se od pomisli da nije slučajno i kako nas je osvijestilo koliko su nam ove strahote blizu.
Inače moj mozak uvijek gleda pozitivnu stranu, ali danas stalno razmišljam koliko je malo centimetara falilo pa da imamo tragediju, pogotovo nakon što sam prošla onuda kući s posla. Baš me jeza hvata.
Osjećam neki nemir i jezu što nije baš tipično za mene.