Citiraj mitovski prvotno napisa Vidi poruku
MM je čuo, ja sam spavala.
Meni uopće nije svejedno, pogotovo kad vidim kako šute i ništa se ne zna. Ježim se od pomisli da nije slučajno i kako nas je osvijestilo koliko su nam ove strahote blizu.
Inače moj mozak uvijek gleda pozitivnu stranu, ali danas stalno razmišljam koliko je malo centimetara falilo pa da imamo tragediju, pogotovo nakon što sam prošla onuda kući s posla. Baš me jeza hvata.
Osjećam neki nemir i jezu što nije baš tipično za mene.
Da... izgleda da je od sinoć puno više ljudi postalo svjesnije koliko malo kilometara nas dijeli.
Prije samo par stranica ove teme nije se činilo tako...

Imali smo sreću. Samo par metara dalje i mladi životi bi bili ugroženi, ako ne i izgubljeni.
Nisam ni bila svjesna koliko je veliko to čudo dok nisam vidjela sliku gdje ga uspoređuju sa skoro četiri Opela Corse. Da je to palo na zgradu, bilo bi strašno.

Zašto i kako se ovo dogodilo? Nemam pojma. Nadam se da ćemo doznati.
Ali nemamo kako dalje nego kao i uvijek do sad. Dan po dan. Misliti i željeti pozitivno, raditi što možemo... i zagrliti svoje bližnje čvrsto, najčvršće.