Moja utrka je prošla ok. manje više, dakle znala sam da neću baš briljirati
nekako cijelo vrijeme i postavljala stvar da zapravo idemo na izlet i putovanje a usput i trčanje
već sam u kolovozu vidjela da nema tu ozbiljnog treniranja ni namjere da bude ozbiljno, više me veselilo plivanje i rastezanje jer mi je pasao odmor nakon strašne iscrpljenosti
dakle s mišlju da je dobro što sam odustala od m kako je prvotno bilo planirano, mislila sam da ću pm olako istrčati, em je teren ravan em ipak trčim mjesecima iako male udaljenosti
i krenula sam dobro i snažno ali nakon 12 km me skrpala teška kriza
sve dalje je bilo kriziranje iako sam znala da stati neću kako god.
i nisam ali zadnji kilometri su mi bili straaaašno dugi
a zadnju zadnji sam imala osjećaj da sam u nekom sporom filmu gdje sve traje beskrajnooooo dugo i postalo mi je svejedno
na scilj sam prvi put ušla bez ikakvog osjećaja i potpuno ravnodušna što mi se nikad nije dogodilo
malo još o tome razmišljam...
ali cijeli događaj, atmosfera, ljudi, moje cure i mm
to je bilo prelijepo i za pamćenje!
 |
|||
Odgovori s citatom