Svimbalo, najvažnije je da se djetetu škola sviđa. Sve ostalo riješit će se u hodu.

Moj stariji nije tipičan primjerak, jer je savjestan i nikada nije bio kampanjac. Prošlo je dosta godina otkad je upisao mioc, ali evo bitnih dojmova: On je od superodlikaša (5,0 cijelu osnovnu školu) u srednjoj pao na vrlodobar u prvom razredu, da bi kasnije ipak popravio prosjek na 4,5. Više od toga nije mu se dalo, odnosno svjesno je odabrao imati vremena i za neke druge stvari koje su ga zanimale osim škole. I da, tek je u srednjoj otkrio negativne ocjene i to je zapravo bilo korisno iz dva razloga: realnije mišljenje o sebi i svom znanju i uvježbavanje podnošenja neuspjeha, s pratećim aktivnostima "izvlačenja" iz nepovoljne situacije

Oblikovanje najboljih metoda učenja odradio je baš u prvom i drugom razredu srednje škole, kao i većina ostalih učenika. To je individualan proces. Kod njega je to uključivalo:
- poboljšanje radnih navika u smislu postavljanja prioriteta
- ODVAJANJE BITNOG OD NEBITNOG - jako važno za daljnje učenje i općenito
- biranje bitki (procjenu hoće li učiti fiziku ili npr. povijest, u čemu je povijest kod njega uvijek izvukla kraći kraj što se vidjelo i na ocjenama).
- UPRAVLJANJE VREMENOM (procjena koliko treba da se nešto nauči ili napiše referat) - ova vještina mu i danas zlata vrijedi
- organizaciju materijala (predavanja, bilješke, podsjetnici)
- razvoj unutarnje motivacije

Ostalo
- suradnja s drugim ljudima (upravo na referatima iz fizike apsolvirali su podjelu zaduženja i doveli to do savršenstva)
- korištenje literature koja nije propisana u školi (i on i njegov mlađi brat kopali su po podrumu i izvlačili mog starog Apsena ako im iz matematike nešto nije bilo jasno)
- snalaženje u nepredvidivim situacijama

U startu mu je bilo muka. Puuuno kasnije je ustanovio da se mukotrpna nastava fizike i te kako isplatila, jer je na FER-u to položio lijevom nogom, gotovo bez ikakvog truda (njegov opis). Eto!