Što nam se to događa?

[Kosjenka]

Nevezano za zlostavljanje, ali svrbi me moram napisati.
Rasprava s prijateljicom koja je bila prevarena, dosta neočekivano od mirnog i povučenog frajera, nakon više od 20 godine veze i 15 godina braka. Žene i to često već varane žene su imale takve komentare da mi se povračalo. Od toga da je ona vječito namrštena, da je dojila dijete do 4 godine i zapostavila muža, da joj je kućna prijateljica koju isto tako mu povremeno skoro pa javno prevari je rekla da što muž nema doma traži drugdje.
Žene su bile te i oplele po njoj.
Većina muškaraca iz okoline ga je proglasilo kretenom.

[Peterlin]

Nevezano za zlostavljanje, ali svrbi me moram napisati.
Rasprava s prijateljicom koja je bila prevarena, dosta neočekivano od mirnog i povučenog frajera, nakon više od 20 godine veze i 15 godina braka. Žene i to često već varane žene su imale takve komentare da mi se povračalo. Od toga da je ona vječito namrštena, da je dojila dijete do 4 godine i zapostavila muža, da joj je kućna prijateljica koju isto tako mu povremeno skoro pa javno prevari je rekla da što muž nema doma traži drugdje.
Žene su bile te i oplele po njoj.
Većina muškaraca iz okoline ga je proglasilo kretenom.

Varanje partnera je također oblik zlostavljanja.

S druge strane, zlostavljanje (i varanje) još prolazi u našem društvu upravo zbog toga što žene to podržavaju, a da čak možda i nisu svjesne toga. Mislim, svakome se može dogoditi da se zagleda u drugu osobu ili uleti u drugu vezu, ali brate - ako se već zatekneš u takvoj situaciji, budi onda čovjek i hrabar i reci bračnom partneru o čemu je riječ. Ne mislim isključivo na muškarce, svejedno je. Takvo ponašanje je neprihvatljivo, ali prolazi jer mnogi okreću glavu. Čak i žrtve.

[ina33]

Od muske mizoginije, gora mi je ženska. To nikako ne mogu shvatiti, a nije rijetkost.

One idu vrlo cesto u paru u smislu da zena partnerica mizogonog muskarca smatra da je zrtva sama sve ispotencirala jer zna se da boys will be boys i kak se sika, uostalom, ona bi to sve mudrije rijesila. Rekla bih cak da vecina zena tako razmislja...ono...ovo se meni nikad ne bi moglo dogoditi (kao i za sto drugih shitova, od bolesti nadalje, jer ja - pa upiso sto vec treba). Lakse je tako misliti, suocenje s problemom u tebi i oko tebe puno.je teze, izdvaja iz tople mase. Kao i spoznaja da vrlo lako mozes postat predmetom nasilja/sutanja.

[ina33]

Nastavno na to idu lamentiranja da bi se jednostavno otislo od nasilnika, a ja u to uopce nisam sigurna, odn. uopce to nije jednostavno u nekim slucajevima. I jedna i druga mizoginija su mi jednako shvatljive/neshvatljive.

[Svimbalo]

Jednostavno odlaženje od nasilnika ne postoji. Čini mi se da žene koje bi stvarno bile toliko jake da "jednostavno odu", u startu ne bi ni bile s takvim muškarcem, jer su dovoljno samosvjesne da bi na nekom ranom znaku upozorenja rekle zbogom. A koliko sam čitala, one koje ostaju preko "svih razumnih granica", najčešće smognu snage tek kad se nasilnik okrene i zastrašivanju ili napadu djece. Ne bi zbog sebe, jer duboko u sebi misle da su to zaslužile ili da tako mora biti, ali djeca nikad ne mogu zaslužiti.

To je neki moj laički stav...

[ina33]

Vidimo na djelu da u Hrvaskoj i regionu ne postoji "jednostavno odlazenje". Cijelo javno mnijenje je ugl. protiv zrtve, sto se reflektira i u ponasanju institucija. Da je drugacije, ne bi sve ostalo na aktivizmu, svi bi se ogradjivali od nasilja, ne bi bilo "ne bih se stela/o mesat", "ne bi ni mrava zgazio/takvog ga ne poznajem" - svi bi bili jasni kao, npr. Zlatko Matesa.

[ina33]

Ja imam npr vec rolleyes na "mudro" ista, al to sam ja, izolirana ma hridi....ostale su ugl. u mom okruzenju moglo bi ovako/moglo bi onako, a moze i jednoznacno s osudom nasilnika, ali ako bas bas bas ne moze nikako i iscrpilo se ama bas bas bas bas sve i ponasalo "mudro". Ili, ne zamaram se s tim, sori, imam svoje muke (ugl i istina) ne znam sto je bilo. Al defaultna poziija mojih zena je nevjerica i jel to bas tako.

[Kosjenka]

Istina Svimbi.
Tako nekako je i moje iskustvo. Ja bi samo iz vlastitog iskustva dodala da nasilnik razara i širu obitelj.
To su toliko komplicirani,kompleksni problemi da tu bi uistinu trebala dugotraja i jako dobra terapija.
Netko može biti u suživotu sa takvim ljudima, ja ne mogu. Ja sam morala prerezati sve odnose koje sam imala sa ženom koja bi mi trebala biti bezuvjetna i najdraža u životu, al eto nisam mogla. Jednostavno, u nekom trenutko sam shvatila da je previše za mene.
Iskreno , nadan se da neće imati akutnu situacju više ikada, ali ako hoće jako je teško biti cool i suzdržati se i od pomisli "a rekla sam ti" i opet bezuvjetno biti uz tog nekog.

[zutaminuta]

Da, prvo te obitelj, pa okolina, a onda on uvjeri da si glupa, jadna, nesposobna i da zaslužuješ koje god zlo da te snađe. Msm ja se i danas borim s negativnim mislima. Jučer dok sam išla ostavit robu to me tak uhvatilo jako samo sam si vrtjela kak sam budala i kak bi mi bivši rekao da nisam normalna kao ni moja mater. A objektivno gledano učinila sam ispravnu i dobru stvar.

Tako da da, to je psihološka kvaka zašto netko ne ode iz zlostavljajućeg položaja. Kao kad si anoreksičar govori da ne smije jesti. Pakao je onaj psihološki.

[Svimbalo]

Da, prvo te obitelj, pa okolina, a onda on uvjeri da si glupa, jadna, nesposobna i da zaslužuješ koje god zlo da te snađe. Msm ja se i danas borim s negativnim mislima. Jučer dok sam išla ostavit robu to me tak uhvatilo jako samo sam si vrtjela kak sam budala i kak bi mi bivši rekao da nisam normalna kao ni moja mater. A objektivno gledano učinila sam ispravnu i dobru stvar.

Tako da da, to je psihološka kvaka zašto netko ne ode iz zlostavljajućeg položaja. Kao kad si anoreksičar govori da ne smije jesti. Pakao je onaj psihološki.

[Kosjenka]

Pa ne znam žuta da te obitelj uvjeri.
kod mene je drugačije, zapravo meni je puklo jer sam cijelo vrijeme i govorila da može bolje i zaslužuje više, da si ne smije dozvoliti da ju se maltretira. Pa sam dobila da ne volim njezinog muža i zamjera mi se.
Ja sam se potrudila i nastojala maknuti sa svojim stavom i o, ako je to tako i ti si sretna ok. No, nažalost bila sam upravu, u jednom momentu je otišlo tako daleko da je u sigurnoj kući s djetetom završila (ne živi u RH), nakon velikog pomirenja sam problaa ali me naš odnos toliko uništavao da sam prerezala i okrenula se.
Nadam se samo da će biti poslušna ženica sa kučkastom sestrom i da joj više nikad neće toliko zakuhati da će morati bježati. et.
Na to sam mislila kad sam napisala da nasilnik razara i širu obitelj.

[zutaminuta]

Vidim da me obitelj krivo odgojila jer su dvije godine poslije ujak i mama, iako sam im sve rekla, uporno ponavljali da bismo se bivši i ja trebali pomiriti. Takav mentalitet. Žena neka trpi.
Nisam shvatila dio s kučkastom sestrom, ne shvaćam da nedostatak kofeina može toliko smrdati dan.

[Kosjenka]

Pa ja sam kuč** koja sere protiv njezinog muža. A nisam srala, majke mi. Jesam u početku, kasnije sam prihvatila da je to tako kako je. No nakon tog bježanja i povratka nisam više mogla glumatati pa se to shvatilo da ja nikako ne mogu prihvatiti da ona svog muža voli i da su oni sretno zaljubljeni. Eto ne mogu.

Žuta, žao mi je što to sve prolaziš sama.

[zutaminuta]

Da, nekad jednostavno ne možeš. Ja bih voljela da sam imala nekog iz obitelji da mogu doći požaliti se. Nisam.

[Peterlin]

Vidim da me obitelj krivo odgojila jer su dvije godine poslije ujak i mama, iako sam im sve rekla, uporno ponavljali da bismo se bivši i ja trebali pomiriti. Takav mentalitet. Žena neka trpi.

Eh, okretanje glave na drugu stranu kad je nasilje u pitanju vjerojatno je jednako gadno kao i samo nasilje, ako ne i gore.

Korijeni toga su duboki (patrijarhalno društvo, jelte), jer najlakše je napraviti korektnu mrežnu stranicu https://mrosp.gov.hr/istaknute-teme/...ji-12046/12046, ali promijeniti sadržaj lubanje (ili nedostatak istog) je bitno teže.

[ina33]

Eh, okretanje glave na drugu stranu kad je nasilje u pitanju vjerojatno je jednako gadno kao i samo nasilje, ako ne i gore.

Korijeni toga su duboki (patrijarhalno društvo, jelte), jer najlakše je napraviti korektnu mrežnu stranicu https://mrosp.gov.hr/istaknute-teme/...ji-12046/12046, ali promijeniti sadržaj lubanje (ili nedostatak istog) je bitno teže.

Da, apsolutno se slazem. Zuta i Kosjenka, veliki zagrljaj!

[Kosjenka]

Hvala Ina. Ja sam ok, ja nisam zlostavljana, sestrinski odnos sam presjekla zapravo vrlo brzo i lako, zapravo mi uopće ne fali.
Nije baš za pohvalu,no što je tu je.
Htjedoh samo reći puno je tokompleksnije , jedna budala može nekoliko generacija jako oštetiti i cijele obitelji uništiti.

[Jelena]

Evo i psihijatrica slicno pise:
https://www.autograf.hr/brutalno-zlo...i-nasilni-cin/

[Jelena]

Žuta, ti si pravi borac.

Ja sam pokupila šamar u srednjoj školi. Bio je jako otrežnjujući. Ali lako je u toj dobi krenut svojim putem. Čak mi se čini da je taj lik maštao o nekom filmskom životu, a u filmu čovjek vidi svakakvih scena. Gotovo romantican izraz naklonosti.

Sad sam se sjetila i one gluposti iz djetinjstva sto smo znali vikati - Tko se tuče, taj se voli.

[Bubilo Bubich]

Žuta, žao mi je zbog svega što si prošla.

Ne mislim sada konkretno na tebe, pišem iz iskustva koje imam s osobama u RL, to nije tako jednostavno i pravocrtno i ne može nikako biti “ja bih samo otišla”. Jer upravo to, ona koja bi samo otišla nikada, ali baš nikada se ne bi ni našla u takvoj situaciji jer ima ogromne senzore i otišla bi 5 minuta nakon prve situacije koja je samo za podignuti obrve “što je sad ovo bilo”.

Sjajna je knjiga “Žene koje previše vole”… kako sad da ovo napišem da ne zvuči krivo. Mislim, napadnite me slobodno ako zvuči krivo . Ali osoba (ne samo žena, nego to može biti i muškarac - u knjizi su dani i primjeri muškaraca koje zlostavljaju žene) koja je u vezi s nasilnikom ima čitav svoj sustav vrijednosti, navika, uvjerenja o sebi i slici sebe koje su je uopće dovele u situaciju da dugi vremenski period ostane u takvom odnosu… odnosu u kojem je zapravo na kraju ta osoba “skuhana žaba”. (Nadam se da ovo ne zvuči “sama si je kriva” jer ne pišem to). S druge strane, nasilnik nije nasilnik od prve minute, nego su to situacije “toplo-hladno”, “Dr jekyll and mr hyde”… gdje je “psihološki lako” objašnjiv fenomen kuhane žabe. Ne samo direktne same žrtve, nego i užeg/šireg kruga osoba.

Drugo… nasilnik nije nasilnik sam po sebi, to je uvijek i samo uvijek osoba s nekim psihološko-psihijatrijskim problemom, poremećajima ličnosti (npr. Narcisi) i sl. Većina nas vjerojatno ima mišljenje da osoba kojoj treba psihijatar “iz aviona izgleda kao osoba za psihijatra”, ali to baš nije tako… mnoge obitelji žive s nekim članom koji bi trebao prolaziti “psihoterapijiski ili psihijatrijski” tretman nekakve vrste, gdje nasilje nije samo ili isključi fizičko nasilje na relaciji partner-partnerica, već i roditelj-dijete ili dijete-roditelj i svi drugi mogući međuljudski odnosi u nekoj obiteljskoj ili sličnoj zajednici.

Vjerujem da moj post zvuči nenormalno… ali sve ove situacije tipa gdje je jako agresivni muškarac ovisnik jako izmlatio ženu su meni samo vrh sante leda, i rijetko kad itko u javnosti zagrebe kolika je zapravo ta gromada ispod površine psihologije svih nas, naših roditelja, pa i baka i djedova koji su nas doveli do toga da se zapravo tolerira sve što nije bacanje niz stepenice, a zapravo je nasilje… i da se tek kad se baci niz stepenice čudi “zašto nije otišla, ja bih otišla”… a nitko ne pita kako dođemo do toga da se skuhaju sve te žabe.

[Bubilo Bubich]

Druga dobra knjiga na ovu temu je i “Zašto on to radi”.

[Peterlin]

Tu treba dodati i društveni aspekt... Šire okruženje nam nije sjajno. Mnogi se nekažnjeno izvuku jer imaju debelo zaleđe ove ili one vrste (da sad ne tražim primjere, crne kronike su ih pune).

Dalje - ako zlostavljana osoba (i djeca) nema svoj novac/posao/podršku - manevarski prostor joj je bitno manji.

[zutaminuta]

Bubilo sve sam shvatila, da, ja sam bila zaprepaštena da su samo meni u okviru mjere savjetovanja naveli da trebam psihijatrijsku pomoć. Njegov cjeloživotni problem s impulzivnim, rizičnim ponašanjem su pomeli pod tepih. Jer ko će se kačiti s nekim tko je izašao iz zatvora. Možda griješim.

I da, imala sam više sreće neg hrabrosti kad sam otišla jer se poklopilo da mi je frendica vratila nekad posuđene novce i da sam mjeru RO uspjela prebaciti na sebe jer inače s djecom od 3,4,5 g ne bih imala kamo osim eventualno sigurnu kuću, ali to bi pokrilo samo godinu dana. Tri g poslije tek sad sam ih uspjela upisati posvuda i mogu tražiti poslove.

[Angie75]

Bravo, žuta

[ina33]

Tu treba dodati i društveni aspekt... Šire okruženje nam nije sjajno. Mnogi se nekažnjeno izvuku jer imaju debelo zaleđe ove ili one vrste (da sad ne tražim primjere, crne kronike su ih pune).

Dalje - ako zlostavljana osoba (i djeca) nema svoj novac/posao/podršku - manevarski prostor joj je bitno manji.

X

[ina33]

Hvala Ina. Ja sam ok, ja nisam zlostavljana, sestrinski odnos sam presjekla zapravo vrlo brzo i lako, zapravo mi uopće ne fali.
Nije baš za pohvalu,no što je tu je.
Htjedoh samo reći puno je tokompleksnije , jedna budala može nekoliko generacija jako oštetiti i cijele obitelji uništiti.

Presjecen bliski odnos s clanom obiteljj je isto trauma i nije lako, iako, u 'hijerarjiji patnje', tehnicki to je manje patnje od onog tko direktno trpi zlostavljanje.

Zuta, navijam za vas, svaka cast za ovo sve dosad!

[Riri92]

Ne mora biti da se žene koje jednostavno odu ne bi ni našle u takvoj situaciji. Ja sam "jednostavno" otišla. Stavljam pod navodnike jer nije bilo jednostavno prihvatiti da sam zlostavljana i da se to baš meni dogodilo i da sam pala na manipulacije jednog bolesnika, ali sam vrlo jednostavno otišla. Jer u situaciji on ili ja, uvijek biram sebe. Jedino su mi djeca ispred mene. Čak i sada u braku ne mislim da nužno trebam muža. Volim ga i želim ga pored sebe, ali ga ne trebam.

U svojoj okolini imam svakakve primjere žena, a najviše onih koje opravdavaju nasilje, bilo psihičko ili fizičko. Opravdava se nasilje, opravdava se prevara, opravdava se sve, jer očito misle da im muškarac treba za sreću. Imam i ja situaciju u obitelji gdje je nasilnik utjecao na skoro pa potpuni prekid odnosa. Ženi koja je maltretirana se pokušavalo pomoći godinama, ne radi se ni o tome da nije imala podršku, imala je, ali nije htjela otići jer je "on dobar u duši". Umro je nedavno, spasila se makar prisilno kad nije htjela sama. Iz takvih situacija se jednostavno s vremenom makneš jer postane preveliki teret pokušavati pomoći osobi koja će opravdati svako sranje zbog ljubavi. Navodne ljubavi naravno.

I u takvim situacijama, kad stvarno imaš svu podršku i pomoć obitelji i okoline, ali jednostavno ne želiš, zaista stavljam krivnju na te žene. Moraš se htjeti spasiti sama, ne postoji magični spasitelj koji ti mijenja život dok sama ne kreneš. Nema ga, neće doći, ne postoji.

[Peterlin]

Da, Riri, ima takvih situacija kad okolina ne može pomoći. Ako je riječ o ovisničkom odnosu, okolina često ne može pomoći osobi da se makne od zlostavljača ako to sama ne želi.

Isto kao i kad pokušavaš alkoholičaru ili narkomanu pomoći - ne možeš ako ne surađuje. Možeš dubiti na glavi, ništa nećeš učiniti.

[Lili75]

Ne mora biti da se žene koje jednostavno odu ne bi ni našle u takvoj situaciji. Ja sam "jednostavno" otišla. Stavljam pod navodnike jer nije bilo jednostavno prihvatiti da sam zlostavljana i da se to baš meni dogodilo i da sam pala na manipulacije jednog bolesnika, ali sam vrlo jednostavno otišla. Jer u situaciji on ili ja, uvijek biram sebe. Jedino su mi djeca ispred mene. Čak i sada u braku ne mislim da nužno trebam muža. Volim ga i želim ga pored sebe, ali ga ne trebam.

U svojoj okolini imam svakakve primjere žena, a najviše onih koje opravdavaju nasilje, bilo psihičko ili fizičko. Opravdava se nasilje, opravdava se prevara, opravdava se sve, jer očito misle da im muškarac treba za sreću. Imam i ja situaciju u obitelji gdje je nasilnik utjecao na skoro pa potpuni prekid odnosa. Ženi koja je maltretirana se pokušavalo pomoći godinama, ne radi se ni o tome da nije imala podršku, imala je, ali nije htjela otići jer je "on dobar u duši". Umro je nedavno, spasila se makar prisilno kad nije htjela sama. Iz takvih situacija se jednostavno s vremenom makneš jer postane preveliki teret pokušavati pomoći osobi koja će opravdati svako sranje zbog ljubavi. Navodne ljubavi naravno.

I u takvim situacijama, kad stvarno imaš svu podršku i pomoć obitelji i okoline, ali jednostavno ne želiš, zaista stavljam krivnju na te žene. Moraš se htjeti spasiti sama, ne postoji magični spasitelj koji ti mijenja život dok sama ne kreneš. Nema ga, neće doći, ne postoji.

Lajkam.

Žuta bravoo za tebe

[Bubilo Bubich]

I u takvim situacijama, kad stvarno imaš svu podršku i pomoć obitelji i okoline, ali jednostavno ne želiš, zaista stavljam krivnju na te žene. Moraš se htjeti spasiti sama, ne postoji magični spasitelj koji ti mijenja život dok sama ne kreneš. Nema ga, neće doći, ne postoji.

Nije "ne želiš". Nego ne možeš, ne znaš, ne vidiš, ne znaš drugačije, ne možeš drugačije... takvoj osobi treba psihoterapija. Nije dovoljno "htjeti", moraš "znati kako", moraš "moći"... to što ti vidiš i znaš kako ne znači da ta osoba to može čuti, naučiti i prekopirati od tebe ako ima dugotrajno usađene obrasce... koji se ne mijenjaju tako da ti to "svi oko tebe govore". Treba psihoterapija kad ne možeš i ne znaš sam.
A tko na ovim prostorima ima 40-50-60 godina, živi u maloj zajednici i kreće na psihoterapiju. Nitko. U glavi takve osobe status quo je puno lakši nego mijenjati sve u životu što zna i umije. Kako kaže baka u Šumi Striborovoj: Draža je meni moja nesreća nego sva sreća ovoga svijeta.
Draži mi je poznati svijet, nego svijet koji se ruši i koji ne poznajem.

[Riri92]

Nije "ne želiš". Nego ne možeš, ne znaš, ne vidiš, ne znaš drugačije, ne možeš drugačije... takvoj osobi treba psihoterapija. Nije dovoljno "htjeti", moraš "znati kako", moraš "moći"... to što ti vidiš i znaš kako ne znači da ta osoba to može čuti, naučiti i prekopirati od tebe ako ima dugotrajno usađene obrasce... koji se ne mijenjaju tako da ti to "svi oko tebe govore". Treba psihoterapija kad ne možeš i ne znaš sam.
A tko na ovim prostorima ima 40-50-60 godina, živi u maloj zajednici i kreće na psihoterapiju. Nitko. U glavi takve osobe status quo je puno lakši nego mijenjati sve u životu što zna i umije. Kako kaže baka u Šumi Striborovoj: Draža je meni moja nesreća nego sva sreća ovoga svijeta.
Draži mi je poznati svijet, nego svijet koji se ruši i koji ne poznajem.

Okej, ali i za psihoterapiju je potrebna volja, zar ne? Možeš ti proći sve psihoterapije svijeta, ako nemaš volju ozdraviti i mijenjati obrasce, džaba su ti.

[Bubilo Bubich]

hmmmm... aaaaa... mmmrmrmrm...
To ja proizvodim zvukove umjesto da napišem nešto glupo .

Nije stvar volje. Stvar je to da je teško. I sama sam išla na psihoterapiju za puno lakše stvari pa mi je bilo preteško. Jednostavno moraš postati netko drugi. Nije to volja. To je čelična volja, svaki dan, svako jutro... sve ispočetka nakon što si ne znam... 20, 30 ili 50 godina bio netko, moraš promijeniti hrpu toga.

A to što moraš promijeniti nisi naučio i usvojio jučer, nego kad si imao 3 i 5 ili 9 godina. Ali doslovce.

[Riri92]

Ajme teško je, ma daj pa sve je teško što dovodi do pozitivnije promjene, znam ja da je teško.

[Svimbalo]

Potpisujem sve Bubilo postove, uključivši i ovaj "hmmmm...aaaaa......mmmrmmmm"

Riri, svaka čast, ali ti očito nisi odrastala od 3, 5 ili 9. godina s time da je nešto "normalno", prihvatljivo ili tako mora biti. Ti si u tom smislu svijetli primjer.

[Angie75]

Draži mi je poznati svijet, nego svijet koji se ruši i koji ne poznajem.

Nije to samo naš fenomen, svuda na svijetu ima poslovica tipa "better the devil you know"

[Riri92]

Ja sam od prvog dana života odrastala s ocem koji ima ptsp, pa itekako znam i što je nasilje u obitelji, a i što je prihvaćanje nasilja pod normalno, nažalost. Sad hoćete nastaviti sa zvukovima i na to, a pa baš me briga.

[Bubilo Bubich]

Ne, ja neću nastaviti sa zvukovima. Žao mi je.
I ja sam odrastala sa svačim, nisam došla do psihoterapije ni od čega.

Ali baš zato što imaš iskustvo i što si sama uspjela otići od toga, što si imala tu snagu… je l možeš zamisliti da netko nema?

Napisala si ranije: “Jer u situaciji on ili ja, uvijek biram sebe”.
Netko jednostavno nema to, nema u sebi “biram sebe”. Ili mu treba jako jako puno da osvijesti da je uopće moguće i pomisliti da je moguće izabrati sebe.

Na svijetu je gomila teških stvari. Da nije tako teško… je l bi na svijetu bilo pušača, pretilih, ovisnika o narkoticima i tabletama, psihičkih bolesnika koji bi se mogli liječiti… nastavi niz… da svi sve mogu, ničega od toga ne bi bilo.

Svi bi se samo ustali i rekli “ma mogu ja to, trebam se samo trgnuti”.

Neki to mogu. Neki ne mogu. Nekima je teško pa mogu. Nekima je teško i ne vide nikakav put ni svjetlo na kraju tunela.

Meni je super da ste ti i žuta uspjele maknuti se. Ali skroz razumijem da netko ne može.

[Kosjenka]

Ništa tu nije egzaktno. Sestra i ja odrastale u istoj obitelji pa sam ja imala gard neću ja nikoga i ne treba meni nitko, u životu nisam do mm-a(23g) pravo imala dečka, sve nešto šrć mrč. Ona sirota od petnaeste samo želi da ju netko voli, nema veze što ona tog nekog možda i ne voli.
Da odrastale smo u problematičnoj obitelji, objema nam treba psihoterapija.
Samo ja sam onda upoznala najdivnijeg čovijeka na svijetu, evo 20 godina kasnije meni i dalje nije jasno jesam li imala samo sreće, odnosno da mi je grah tako pao ili sam malo ipak birala.
Sad sam opet u poziciju neću ja nikoga, ne treba meni nitko i sve mogu sama. A nije baš ni to pretjerano zdravo, samo je manje opasno.

[Riri92]

Bubilo, naravno da postoji puno teških stvari, o tome i govorim. Nigdje nisam rekla da ne razumijem da je ljudima teško.

[Svimbalo]

Ja sam od prvog dana života odrastala s ocem koji ima ptsp, pa itekako znam i što je nasilje u obitelji, a i što je prihvaćanje nasilja pod normalno, nažalost. Sad hoćete nastaviti sa zvukovima i na to, a pa baš me briga.

Žao mi je ako si ovo moje shvatila kao posprdno ili umanjujuće ili ne znam kako.
Samo sam htjela reći isto što i BB, ako netko može, to ne znači automatizmom da i drugi može. Ne da bi mogao uz muku, nego zaista NE MOŽE.

A poanta je ustvari ta da je strašno nabacivati se komentarima " pa što ne ode" itd, od čega je krenula rasprava. Samo to.

[Riri92]

Za mene je takav stav duboko disfunkcionalan upravo zato što sam prošla ono što jesam. Slušala sam cijelo djetinjstvo da je moj otac nasilan jer NE MOŽE protiv sebe i svoje bolesti. On NE MOŽE prestati urlati na nas jer je bolestan. On nas NE MOŽE ne udarati jer je bolestan. On NE MOŽE ne bacati stvari po kući jer je bolestan. On NE MOŽE promijeniti sebe jer je bolestan.

Svatko je odgovoran za svoje postupke i svoj život. Mogao je, ali nije htio. Zašto nije htio? Pa jer mu nismo bili dovoljno važni da bi htio. Ali je mogao da je htio. Prejednostavno.

I to je jedina istina. Bolna, jako bolna i sad kad imam 30 godina, ali i dalje istina. Mogao si, ali nisi htio i to je to za mene.

[Riri92]

I ne opravdavam ni svoju mamu u svemu. Zašto nije otišla od njega? Jer ga navodno NIJE MOGLA napustiti jer je bolestan. Ipak se potpisuje u dobru i zlu, jel da Ista stvar, mogla je ali nije htjela i izabrala je njega umjesto svoje djece. Nitko me ne može uvjeriti da nije.

[ina33]

hmmmm... aaaaa... mmmrmrmrm...
To ja proizvodim zvukove umjesto da napišem nešto glupo .

Nije stvar volje. Stvar je to da je teško. I sama sam išla na psihoterapiju za puno lakše stvari pa mi je bilo preteško. Jednostavno moraš postati netko drugi. Nije to volja. To je čelična volja, svaki dan, svako jutro... sve ispočetka nakon što si ne znam... 20, 30 ili 50 godina bio netko, moraš promijeniti hrpu toga.

A to što moraš promijeniti nisi naučio i usvojio jučer, nego kad si imao 3 i 5 ili 9 godina. Ali doslovce.

Slazem se!

[ina33]

Ništa tu nije egzaktno. Sestra i ja odrastale u istoj obitelji pa sam ja imala gard neću ja nikoga i ne treba meni nitko, u životu nisam do mm-a(23g) pravo imala dečka, sve nešto šrć mrč. Ona sirota od petnaeste samo želi da ju netko voli, nema veze što ona tog nekog možda i ne voli.
Da odrastale smo u problematičnoj obitelji, objema nam treba psihoterapija.
Samo ja sam onda upoznala najdivnijeg čovijeka na svijetu, evo 20 godina kasnije meni i dalje nije jasno jesam li imala samo sreće, odnosno da mi je grah tako pao ili sam malo ipak birala.
Sad sam opet u poziciju neću ja nikoga, ne treba meni nitko i sve mogu sama. A nije baš ni to pretjerano zdravo, samo je manje opasno.

I tu se slazem. I meni je situacija 'biram sebe' dosla vrlo rano kao zastita od majke psih. bolesnika. Mojoj sestri je doslo kasnije. Iz iste smo obitelji, jel do karaktera, jel do godina itd

[ina33]

Teze bih sudila da se radilo o situaciji majka brani nasilnog oca, a ja u poziciji djeteta. I sve sto osoba odluci i ne odluci perpetuira se kao obiteljski obrazac dalje novin genercacijana.

[Bubilo Bubich]

Ina, ja mislim da je do svega, karaktera, crta ličnosti... kako će djeca, braća i sestre iz iste obitelji reagirati na istu situaciju.

Riri, žao mi je... ovo se baš ne čini kao ok mjesto da te razvlačimo. Ali na osnovu onoga što znam, što sam iskusila i što sam pročitala o tome, ja stvarno, stvarno mislim da oni nisu mogli drugačije. Ni tvoj tata, ni mama. Zvuči užasno, ali ona sama sa sobom nije znala i nije mogla drugačije.

Neću više pisati, vjerujem da ti je to jako bolno.

Uzela sam sad u ruke knjigu koju sam spomenula, Žene koje previše vole... napisala ju je žena koja je izašla iz nasilja, i puna je stvarnih primjera. Htjela sam nešto kratko prepisati, na brzinu imam evo ovaj citat:
"U ovoj knjizi, kao i u mnogim drugim knjigama samopomoći, nalazi se popis koraka koje treba poduzeti da bi se postigla promjena. Ako odlučite da ih doista želite slijediti, to će zahtijevati godine rada i vašu punu predanost. Nema brzog izlaska iz svijeta pretjerane ljubavi u koji ste uhvaćeni. Takav način ljubavi usvojen je rano i dobro uvježban. Odustati od njega bit će zastrašujuće, prijeteće i vrlo teško. ... Vi morate odlučiti. Odlučite li se izliječiti od žene koja previše voli muškarca toliko da zbog toga pati, postat ćete žena koja sebe voli dovoljno da bi se te patnje oslobodila."

[summer]

I u takvim situacijama, kad stvarno imaš svu podršku i pomoć obitelji i okoline, ali jednostavno ne želiš, zaista stavljam krivnju na te žene. Moraš se htjeti spasiti sama, ne postoji magični spasitelj koji ti mijenja život dok sama ne kreneš. Nema ga, neće doći, ne postoji.

I ja se slazem s Riri. Neku odgovornost za svoje odluke moramo preuzeti.

[Kosjenka]

I ja se slažem s Riri i terapeutkinja obiteljska.
Kroz neki razgovor sam ja došla do zaključka da ja moram biti jaka i svašta nešto jer nemam izbora, a one eto ne moraju. Na što me psihologinja posjela da ne moram ni ja glumiti ženu zmaja nego sam tako odabrala, a one su ipak na neki način odabrale ostati ulošim odnosima, da svatko ima izbora.

[Lili75]

I ja se slazem s Riri. Neku odgovornost za svoje odluke moramo preuzeti.

potpis X

[klija]

Debeli potpis na preuzimanje odgovornosti za vlastite odluke, iz vlastitog iskustva znam da ni uz svu podršku koju sam imala za odlazak nisam otišla dok nisam sama odlučila da odlazim, i to je doslovno bila ta jedna situacija, jedna okolnost koja je "prelila čašu". Ali, tu je kvaka 22, bih li bila sposobna donijeti tu odluku o odlasku da nisam imala podršku za donijeti je, i što sam znala da nakon odluke o odlasku imam podršku za daljnje korake, samostalni život itd?
Jako, jako složeno, prvo dok stekneš uvid u to što se događa, imaš li tu podršku, pa ako ga i stekneš, imaš li podršku za donijeti odluku, a kad je i doneseš, imaš li podršku za provesti je u djelo?
Svaki je slučaj i odnos specifičan, ali samo javno i otvoreno razbijanje mitova i progovaranje o toksičnim, površnim i lošim odnosima te mogućim rješenjima, oblicima podrške i razmontiravanja tog " a što nije napravila/o ovo ili ono, ja nikad ne bih ovo ili ono" kao prijetvornog i neučinkovitog će dovesti do pomaka da bude lakše preuzeti odgovornost i donijeti odluku te je provesti u djelo. Podrška svima koji su otišli, upravo odlaze ili tek donose odluku!