Citiraj rehab prvotno napisa Vidi poruku
U svom uvodnom postu napisala sam da je bespredmetno u ovom trenutku raspravljati hoce li dijete prezivjeti i kakva ce ostecenja imati.
Jasno sam napisala da se ne referiram na taj slucaj, nego na komentare po portalima i drustvenim mrezama, kao i na generalni stav drustva koji potice upravo odnos drzave prema djeci s teskocama i njihovim obiteljima.
Moje osobno iskustvo je razlicito.
Kod mene osobno sustav je bio potpuno hladan i ravnidusan , suzdrzan. Najvise je bio sretan kad nisam nista pitala ni trazila. Cak nije bio niti previse sazaljiv, ili ja to uopce nisam dozivljavala.
Srecom da tada nije bilo drustvenih mreza i komentara na portalima. Poziva na "majku hrabrost", "zenu/majku /kraljicu" koja je to jedino kad se zrtvuje po mogucnisti 24 sata cijeli zivot. Oni sto me posebno iritira je romantiziranje poteskoca i nazivanje djece -andelima. Pozivanje na misiju/ smisao i patnju. I mjesto u raju.
Ne mislim da sam izabrana jer sam posebna. Mislim da uvijek postoji sansa da budemo dio lose statistike. Na nama je da odlucimo kako cemo se nositi s time. Ne postoji univerzalna odluka za sve.