Što nam se to događa?

[rehab]

Zanimljivo, ali nitko od ovdje prisutnih pro lifera, odnosno protivnika prekida trudnoće, nije ni pokušao napisati/opisati život dostojan čovjeka.
Postojanje djece u Bistri se ignorira.
Daleko su od očiju.
Nisu pogodni za naslikavanje s političarima.
Zašto u subotu, umjesto marširanja po gradu, ne ode ekipa s Markičkom na čelu volintirati u Bistru?
Floskule tipa…nećemo o eutanaziji su toliko isprazne i jadne da je to čudo neviđeno.
Ja znam o čemu pišem jer sam bila “s te strane” i da sam kojim slučajem tada znala ono što sada znam, a temeljeno je na iskustvu, sigurno bih sve napravila drugačije i ne bih dozvolila da moj voljeni muž onako pati.
Čak i ako postoji Bog, nikako nije fer što nam je napravio. I što radi onoj trudnici s početka priče i što štiti dokazanog silovatelja pasa u redovima svojih sljedbenika.
Silovatelja pasa koji je u isto vrijeme dok je izgladnjivanjem prisiljavao pse da mu “dozvole” da ih siluje, sjedio u ekumenskom vijeću, a sada vrlo vješto izbjegava suđenje.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Tanci, kako znas da nitko od nas nije bio s te strane? Kako znas da nitko od nas nije radio u Bistri, volontirao u Bistri ? Kako znas da netko od nas nema neka bolna iskustva koja nije spreman podijeliti na ovom forumu, pa da onda forumska komisija donosi pravorijek o tome zasluzujemo li imati vlastito misljenje o pobacaju i eutanaziji ili ne?
Evo, meni se eutanazija cini puno postenija opcija od pobacaja. Odluku za sebe donosi odraslo, samostalno ljudsko bice. Kod pobacaja je zivot malenog bespomocnog ljudskog bica ovisan o tudjim odlukama. Ne mislim da bih napravila ili podrzala ni jedno ni drugo, ali vidim tu neku razliku.