Što nam se to događa?

[ina33]

https://www.vecernji.hr/tag/mirela-cavajda-401662

Za mene ključno:

"Vjerujte mi, ne bi bio sretnije žene, majke i trudnice od mene da je prognoza drugačija. Ali nije. Činjenice su tu. Crno na bijelo, na pet nalaza. Još od 21.04. dijagnoza je jasna, a ovo pišem 12.05. Gotovo mjesec dana nakon što ste me prislili da živim u nezamislivoj boli i poricanju istine. Čekanju da se probudim iz ovog ružnog sna. Ovih tjedana je bilo i predivnih doktora i sestara punih empatije, držali su mi ruku, bodrili me, slali mi podršku i snagu. Prepoznat će se u mojim riječima. Nekolicina. Hvala vam na tome. Ali, većina me je iznevjerila. I sustav i liječnici kojima sam do tada vjerovala. Svim majkama koje će se naći u ovoj situaciji poručujem da ostanete snažne i hrabre i da koju god odluku donesete za sebe i za svoje dijete, znajte, imate na nju potpuno pravo. Bez osuda pojedinaca i javnosti."

Ovo je i moj doživljaj kad su hrvatski reproduktivni ginekolozi tvrdili da je zamrzavanje jajnih stanica jednako uspješno kao i zamrzavanje embrija. Jer to meni nisu bile apstraktni pojmovi i jer sam na svjoj koži znala da to znači godine postupaka i operacija bez rezultata. Nakon toga sam se osjećala totalno iznevjereno, izgubila sam povjerenje u giniće, pa u sve liječnike, to je došlo do toga da nikome nisam ništa vjerovala, da sam mislila da su svi ili nezaniteresirani/štite sebe/za mene ih baš briga/ne znaju, ne mogu, nemaju sprava, zaostali u vremenu i prostoru, "u zemljici seljaka, na brdovitom Balkanu" i trigeriralo žestoke napade hipohondrije kad mi je dijete bilo bolesno, guglanja do ludila i nepovjerenja u bilo koga, zbog čega sam na kraju potražila psihološku pomoć da mi pomognu da potpuno poklonim povjerenje drima koji mi liječe dijete.