Da, smijurija.
A da i ja proširim, i tad se, za vrijeme zakona iz 2009., izmišljao pandan "post-abortivnog sindroma" pa uvodila obaveza psihološkog savjetovanja pa se išlo kod psihologa koji nema pojma o IVF-u da ti da papir, pa i u javnog bilježnika koji bi ti pročitao neku čitabu da "prema zakonu tom i tom potvrđuješ da si savjetovan i svjestan implikacija". Koje nipodištavanje žene i para. Naravno, za neko pravo psihološko savjtoevanje za nošenje s neplodnošću tada, a sada za savjetovanje i podršku nakonk smrti bebe - nema toga. Papiri svašta trpe. Ja imam jedino PTSP od kad sam kristalno jasno shvatila kako to funkcionira i koliko crkva ograničava takve moje životne stvari za koje nisam imala ni u peti da će uzrokovati da stručnjaci vrdaju i lažu. To mi je bila the trauma od svega.





Odgovori s citatom