Što nam se to događa?

[Jadranka]

Meni zdrav razum govori da nije moguce uspostaviti granicu kad je zgodno i drustveno prihvatljivo ugasiti ljudski zivot u utrobi majke. Zdrav razum mi govori da su sve te price kojima se borba za legalan i dostupan pobacaj izjednacava sa zenskim pravima (odlicna Raspudiceva opaska - zasto samo sa zenskim pravima, u danasnje vrijeme i muskarci mogu biti trudni i radjati) prazne floskule iza kojih ne stoje smisleni argumenti. Ja bih tu jos dometnula i guranje pobacaja na zahtjev u domenu zdravstvene skrbi za zene.
I dalje ostajem otvorena za promjenu misljenja i cekam argumente da me razuvjere.

Ja ti mogu napisati moj stav - koji je vjerojatno stav jos ponekog, ali ne svakog - o tome zasto sam za to da je pobacaj dopusten uz ogranicenja.

Smatram i osjecam da majka ima pravo odluciti "ne biti trudna". Ta misao da se nekog "tjera' da bude devet mjeseci trudan, a da to zapravo ne zeli, da se sve u njemu opire tome, me bas muci. Mislim da tako osjecam od davno, ali svakako mi je ta misao postala snaznija otkako sam i sama bila trudna. U svakoj od trudnoca mi je bilo mucno i povracala sam, skoro od pocetka pa svakako do kraja. Nije to zapravo neki problem, brzo zaboravljiva sitnica prem tome da su djeca ok, ali pomislit da je nekome tako (ili gore), a da ne zeli dijete, nisam za to.

Ipak mislim da je potrebno neko ogranicenje na to dokad se moze napravit pobacaj, neki tjedan koji je dovoljno visok da majka moze shvatit da je trudna i odlucit sto ce (deseti se taman tu negdje cini ok), a opet dovoljno nizak da beba sto manje pati.

Pobacaji u trenutku kad beba (hipotetski) moze prezivjeti porod,i svi kasniji od toga, su mi neprohvatljivi. Al dopustam da postoje rijetki izuzeci o kojima bi netko tko je dublje u zdravstvu i ima vise i formacija trebao prosudjivati - za svaki slucaj posebno. Zapravo vjerojatno sam za zakon koji trenutno imamo.

[Jadranka]

No, iako mislim da bi zene trebale imati pravo na pobacaj, isto mi je jasno da doktori ne zele raditi pobacaje, odnosno da je odluka da se nekome oduzme zivot (a smatram ipak da pobacaj to je), nekim (mnogim) doktorima jako teska. Ne znaci to da su zatucani ni da su protiv prava zena, ni da zele porobiti zene, znaci samo da ne zele raditi nesto sto im savjest ne dozvoljava da rade. Jos bi tu primijetila i da njima zakon dozvoljava da imaju priziv savjesti neovisno o tome u kojoj grani medicine radili - tako da mi nisu jasni napadi na doktore koji koriste svoje zakonom zajamceno pravo. Napade na zakon bih mogla shvatiti. Sto se tice kadrovske politike bolnica, pitanje je, je li trenutno regulirano smije li senekoga diskriminirati na natjecaju za posao na temelju priziva savjesti.