Što nam se to događa?

[Riri92]

jedino kaj je sigurno da na ovoj temi veliki broj nas iščita samo ono kaj želi ...

a kaj se tice mnogoclanih obitelji, moram reci da ne znam ni za jedan slucaj romske obitelji u kojoj su sva djeca zavrsila srednju skolu..
molim da me netko opovrgne, jer to bi mi bas razveselilo dan

Znam ih nekoliko. Znam Rome mojih godina koji su završili fakultete i njihova braća i sestre također. I imaju normalne poslove, žive sasvim normalan život. Ali ja vjerojatno imam potpuno drugačiju perspektivu s obzirom na to da je samo u Beogradu oko 40.000 Roma, puno više nego u cijeloj Hrvatskoj.

Moj muž ima romske krvi, dakle imaju je i moja djeca i naravno da će ići u školu kao i sva druga djeca. Ako ne završe fakultete to definitivno neće biti do romskog porijekla nego do njih, zato mi je i smiješno da se spominje da je netko eto majka odgajateljica jer ima puno djece i jer je Romkinja i ne znam što sve ne pročitah. Ali kažem, izgleda da ja imam potpuno drugačiju perspektivu.

[Tanči]

Znam ih nekoliko. Znam Rome mojih godina koji su završili fakultete i njihova braća i sestre također. I imaju normalne poslove, žive sasvim normalan život. Ali ja vjerojatno imam potpuno drugačiju perspektivu s obzirom na to da je samo u Beogradu oko 40.000 Roma, puno više nego u cijeloj Hrvatskoj.

Moj muž ima romske krvi, dakle imaju je i moja djeca i naravno da će ići u školu kao i sva druga djeca. Ako ne završe fakultete to definitivno neće biti do romskog porijekla nego do njih, zato mi je i smiješno da se spominje da je netko eto majka odgajateljica jer ima puno djece i jer je Romkinja i ne znam što sve ne pročitah. Ali kažem, izgleda da ja imam potpuno drugačiju perspektivu.

Kao što si sama napisala: imaš drukčiju perspektivu. Ne živiš u Zagrebu. Pretpostavljam da ne znaš gdje je Kozari bok ili Petruševac ili Plinarsko naselje...
Ja ne poznajem, nažalost, niti jednog Roma koji je završio fakultet. Rijetko koji ima i srednju školu. Nažalost.
Preživljavaju od raznih naknada i snalaženja na razne načine. (prošnje, prodaje sekundarnih sirovina...)
Sve ovo nema apsolutno nikakve veze s tvojom djecom ili mužem i uistinu nema potrebe da se osjećaš prozvanom.
Može ti biti smiješno da se spominje majka odgajateljica, Romkinja s puno djece, ali, vjeruj mi da uopće nije smiješno.
Žalosno je to i tragično jer mnoga djeca iz gore nabrojanih kvartova niti u osnovnu školu ne idu redovito pa ih iz CZSS tu i tamo, ali svakako nedovoljno, naganjaju da šalju djecu u osnovnu školu jer je osnovna škola u RH obavezna.
Srednja nije i zato nikoga nije ni briga hoće li ta djeca išta dalje od osmoljetke završiti.
I ja volim djecu. Obožavam ih i voljela bih da imam veliku obitelj, ali nemam jer si nisam to mogla priuštiti.
Najlakše je roditi, a što dalje?
Kontracepcija, planiranje obitelji, edukacija...sve to je važno za stabilnu obitelj, a ne rađanje pod svaku cijenu jer se, eto, dogodilo ili se drugačije nije moglo ili znalo.