Što nam se to događa?

[Freyja]

Oprosti do sada se nisam miješala, ali što je sa njezinim mentalnim zdravljem i saznanjem da je ubila živo biće?
Treba omogućiti pobačaj ali isto tako i odluku o njemu.
Jer živjeti ostatak života sa tom spoznajom može biti gore nego roditi dijete i dati ga na usvojenje.

Na donatorskoj je večeri, kada javno svjedoče "žene" koje to žele, bila jedna djevojčica od 14 ili 15 godina, ne sjećam se točno. Bila je s dečkom samo jednu noć i ostala trudna... i on ju je, naravno, ostavio čim je čuo za trudnoću. Živi sa samohranom majkom koja ju je doslovno prisiljavala na pobačaj, kao i dio rodbine.
Majci je bio argument kako ne želi da joj kći ima život poput njezina, a ni financijska situacija nije bila bajna. Međutim, unatoč svim prisilama djevojčica je odlučila roditi, rekla je kako jednostavno nije mogla ući na bolnicu i odlučiti se na "taj korak" (a kad je to odlučila, javila se udruzi). Danas ima prekrasnog sinčića kojega baka obožava i koja je također svjedočila. I koja se iskreno kaje što je svoje dijete prisiljavala na pobačaj.
Malenoga nismo vidjeli uživo nego na videosnimci, čudo malo, veselo i prekrasno.
Naravno da smo svi bili pod dojmom, još dugo... pa se pitam koja je zapravo granica kada dijete zaista može donekle racionalno odlučivati o nečemu... Pa ni mnogi odrasli ne promišljaju ni zrelo ni odgovorno, niti se tako ponašaju...
Nije primjer silovanja, ali jest jedne vrlo specifične situacije...
I nije izolirani slučaj...
Ne možete mi napisati da su takve situacije vrlo rijetke jer takav argument ne prolazi ni meni s onom djevojčicom.
Činjenica je da ih ima i da se ne možemo praviti slijepima.