Citiraj mama courage prvotno napisa Vidi poruku
možda je već netko odgovorio, pa se unaprijed ispričavam. u biti je odgovor na pitanje kada "počinje život" tj. kada netko postaje osoba potpuno nebitan. i da počinje od začeća (život) i kad god "počinje osoba" - pravo pitanje je: ima li "život"/embrij/fetus/čovjek/osoba pravo na tuđe tijelo/tuđe organe da bi (pre)živjelo? nema. nema pravo. kako ne postoji to pravo, ne postoji ni obaveza drugoga (niti prisila države) da da svoje tijelo/organe itd. pa makar i po cijenu života. stoga onaj/ona tko kaže "ne", ne čini ubojstvo.
Slijedeci ovu argumentaciju, ima li drustvo (doktori, drzava, tko god) obvezu (ili cak i pravo?) da pomogne zeni da pobaci? Zena moze imati pravo pobaciti/ne biti trudna, i pri tome reci, to je moje tijelo, meni je moje tijelo (i sve ostalo, zivot kakav vidim, ono sto zelim) vaznije. No, kad netko drugi sudjeluje u tome, taj netko mora reci "zenin zivot i odluke su vrijedniji od zivota embrija/fetusa/djeteta/osobe u njoj"? I to mora govoriti uvijek iznova za svaku zenu koja zeli pobaciti.

Definitivno ne zagovaram da zene same sebi rade pobacaje. Samo zelim istakniti da ono sto zeni daje pravo da pobaci nije ono sto obvezuje nekog da joj pomogne u tome. Odnosno, moze taj netko imati istu motivaciju/isto razmisljanje/ova zena nr zeli biti trudna - zelim joj pomoci. Ali ne vidim neki razlog da bi to apriori trebao biti iciji stav.