Opcenito nam nedostaje psihol.pomoci. Za maligne bolesnike je strasno da ne mogu imat takvu pomoc kad god im zatreba u kratkom roku, kao i za ljude u depresiji i u sl.stanjima, koja traze urgentnu pomoc.
Meni osobno bi bila vise nego dobrodosla pomoc psihologa/psihijatra/psihoterapeuta dok sam bila u MPO-u, bilo je bas teskih razdoblja, kad mi se osobnost pocela mijenjat, to vise nisam bila ja, a moze te razumjet samo muz ili netko tko je to vec prosao. Stručne pomoci nigdje na vidiku, da covjek moze s nekim popričat.
Za pocetak trebalo bi povecat kvotu za upis na psihologiju. Od nekuda krenuti.