-
I ja sam pogledala panel, ali meni se stvarno svidio. Pogotovo jer hrpu stvari nisam znala, većinom ovih pravnih.
Freyja, i ja sam nekako u sebi reagirala na ovu rečenicu dr. Grujić o respektu prema fetusu tek u kasnijim fazama. Ali mislim da je to najbolje ostaviti iza sebe, barem ja razmišljam tako, jer ne može medicina prihvatiti ono što netko osjeća kao znanstvenu istinu. Ja sam već pisala da su meni moja djeca bila moje bebice od plusa na testu i jednostavno sam se tako osjećala, ne mislim zapravo da to uopće moram nečime opravdati, ali jasno mi je zašto medicinska struka kao znanost ne prihvaća taj način razmišljanja.
Jedino što mi nije jasno, a jako me zanima, u slučajevima o kojima je dr. Grujić pričala kada fetus preživi pa se to smatra porodom, što se onda događa? Da li ta beba može preživjeti ako je već prošla kroz proces pobačaja (iako neuspjeli)? Mislim na bebe koje su u tjednu da bi inače mogle preživjeti bez majke, kao recimo u slučajevima kad se žena odlučuje na pobačaj kad sazna za neku bolest i slično, znači o onim iznimkama u zakonu. Ako preživi, ako je uopće medicinski moguće da se taj život i nastavi i ako je žena možda odluči i zadržati (ne znam, hipotetska situacija), da li beba ima zdravstvene posljedice zbog procesa?
Ovaj dio o psihološkim aspektima mi je odličan, zbog toga sam najviše i htjela pogledati. Lijepo su objasnile da žene razviju depresiju zbog nepodržavajuće okoline i zbog svega što prolaze na putu do pobačaja. Pala mi je na pamet poveznica s porodom, većinom žene ostanu istraumatizirane ponašanjem osoblja, strahom koji proizlazi iz toga i slično, a ne samim činom poroda. Svjesne smo toga 9 mjeseci, znamo da nam tijelo to (uglavnom) može podnijeti, ali na ove druge stvari nas nitko ne može pripremiti.
Ana Kolar jako otvoreno govori o svom iskustvu i drago mi je da sam to poslušala. Imam dojam da se inače o pobačaju ne govori tako otvoreno i da možda nemamo priliku čuti ovakva iskustva iz prve ruke. Korisno je čuti svakako, barem meni, ja ovdje isto po strani stavljam svoje osobno mišljenje, zapravo je potpuno nebitno što bih ja napravila, moramo svi imati pravo postupiti onako kako želimo. Ovo što je govorila o postupku doktorice kod koje je išla je pretužno, nije mi jasno kako doktori ne mogu ostaviti svoje vlastito mišljenje za sebe. U biti mogu, ali ne žele.
Opet esej pišem, nemojte zamjerit.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma