Riri, ja sam imala vrlo živahnu kći koja je od 2. do 5. godine bila nemoguća. Svaki izlazak u park, na plac, u grad bio je PROJEKT, a vrlo sam organizirana osoba koja anticipira sve probleme 200 metara i 10 minuta prije nego se pojave. Bezbroj puta sam je gubila jer bi ona samo odjurila bez obaziranja. Ok, tad još nisam kužila da je to ADHD, a MM se naprosto s njom nije usuđivao izlaziti. Uopće ne mogu zamisliti da bih s njom u toj fazi vodila van i (nagluhog) jednogodišnjaka.
Ja bih na tvom mjestu više inzistirala na kreativnom provođenju vremena u stanu, a ekrane bih jednostavno zabranila. Dijete bih vodila van popodne sama.
Ili nađi jednu dadilju za van, drugu za po doma. Ili upiši dvogodišnjaka u vrtić. Vrtićka pravila prava su blagodat za takvu djecu