Drage Riri92 i tangerina, hvala vam puno na poukama, utjesi i podijeljenom iskustvu. Pogotovo sam se poistovjetila s ovim dijelom gdje tangerina kažeš kako ti je svaki "kraj" i promjena bila bittersweet, mislim da me muči i skori povratak na posao, činjenica da ona prohodava, postaje toddler i nema više one male bebe potpuno ovisne o mami.
No, dugujem vam napisati da smo se ipak vratile dojenju... na moru smo i otkad smo došli jučer ujutro ona je totalno izgubljena, nervozna i stalno je tražila ciku po meni, kao da 5 dana nije izdrzala bez nje. Tako da nam je na kraju objema bilo jako teško...sinoć nije mogla zaspati nikako makar inače zaspi bez cike i na kraju sam posustala. Eto, svjesna sam da je to moja slabost i da sam vjerojatno jako zbunila dijete ali mislim da naše vrijeme prestanka još nije došlo. Od jučer smo obje puno mirnije i ja sam se naspavala bez suza napokon a i ona je imala mirnu noć. Osjećam u srcu da je ovo ispravna odluka i da je kriza iza nas, dobila sam novu snagu za nastavak i u glavi mi je samo da ja kao mama znam šta je najbolje za nas i briga me što drugi misle!
ona je još uvijek jako mala za prestanak a puno je velikih promjena u kojima će cika biti dobar saveznik. Držite nam fige!