Što je najgore, mogu razumjeti zašto je takav, što neki poistovjećuju s oprostom, mogu biti u miru s tim da je takav i da se neće promijeniti, što je jasno, jer nije dijete već odrasla formirana ličnost, ali oprost po meni znači da može unedogled raditi što hoće i neću reagirati, neću se zaštititi. Kad me dijete u izljevu bijesa stisne svojom ručicom da vidim zvijezde oprostim to, i možda bude ponovilo, ali to ne znači da djetetu neću više dati blizu k sebi. To je "oprost", u nekom smislu. Ali opraštati nekome tko je zloćudan i tko će samo ponavljati svoje štetno djelovanje. On je mogao reći "izvinite, pretjerao sam, nisam smio povući dijete za ruke". Umjesto toga je mene opisao osjetljivom, ludom, narkomankom, koja djecu manipulira da umišljaju zlostavljanje koje se nije desilo. To je zloćudno do bola.