u DMu ga imaš (Dinkelgrieß, čini mi se?). Dakle na njemačkom se žitarica zove Dinkel, na hrvatskom je, eto, PIR. Sliči na pšenični griz. I fino je!

CRTICE O PIRU
Zahvaljujući ekološkoj poljoprivredi na europske se njive vraćaju žitarice iz prošlosti. Nije jedini razlog tome, sve veća potražnja za ukusnim brašnom i «pravim» kruhom, već i to što je prapšenica otporna na loše klimatske uvjete i ima skromne zahtjeve za hranjivima u tlu. Pir je u pravilu nezahtjevna, robusna žitarica koja nije pretjerano osjetljiva
na bolesti tako da je relativno jednostavno uzgojiti pir bez umjetnih
gnojiva i pesticida. Čvrste košuljice također štite zrno od štetnih tvari iz
okoliša. Može uspijevati tamo gdje druge pšenice ne mogu – na
siromašnom, čak kamenitom tlu, sve do 1500 metara n.v.
Poznata redovnica iz srednjeg vijeka, sestra Hildegard, piru je pripisivala
neograničenu snagu ljekovitog djelovanja. Savjetovala je ljudima da
jedu pir više puta dnevno – najmanje triput. Prema Hildegardinom
tumačenju, ljekovitost pira proizlazi iz činjenice što pir, za razliku od pšenice, nije podvrgnut oplemenjivanju i u njemu je do danas očuvana praizvorna vitalnost.
Pir sadrži mnoge minerale koji neutraliziraju «zakiseljenost» organizma
i u usporedbi sa drugim vrstama žitarica ima veći sadržaj proteina i vitamina B. Pojedine sekundarne biljne tvari potiču imunološki sustav i imaju antibiotičko djelovanje. Sve ovo više je nego dovoljan razlog da piru otvorite vrata svoje kuhinje.