Ne uspjevam preko tražilice naći ovakvu temu, ako netko ima kakav link molim vas šaljite.

T. je krenula u školu ove godine. Muke su od samog početka, školu ne voli, svaku nedjelju ista priča oko škole sutradan ujutro, plač, vriska, neće ići. Uz to, od početka smo upoznati s problemom da ometa nastavu brbljanjem. I da konstantno ima nešto za reći, nadodati, ometati...

Učiteljica je bila strpljiva jedno vrijeme i govorila nam da je to proces prilagodbe, da će se naviknuti i da mi možemo samo razgovarati s njom. Sad više nije strpljiva pa pretpostavljam da je prilagodba već trebala završiti, ne znam. Svaki dan imamo poruku u bilježnici, u petak smo bili pozvani i na razgovor gdje nam je učiteljica rekla da stvarno više ne zna što će s njom i da se mi moramo uključiti. Uključeni smo mi itekako, samo ne daje rezultate.

Ne radi se o koncentraciji, ona sve napravi što joj se da, ne zaboravlja prenijeti neke poruke, nema problema s tim da joj bilo koji školski zadatak radi teškoće, zadaću napravi i prije nego što mi dođemo s posla.. ali brblja, ometa, premještena je u drugu klupu barem 5 puta od početka i džaba, nađe ona načina za zapričati svakoga.

Učiteljica ju je na razgovoru pohvalila da napravi sve što treba i da tu ne vidi da će biti nekih problema s ocjenama, ali da dijete mrzi školu (njene riječi, a slažem se i ja s njima) i da mi to moramo promijeniti. Moje pitanje je kako? Može li se napraviti nešto da dijete zavoli ići u školu? Ili da barem prestane ometati nastavu?

Ide mi to već na živce, naši razgovori s njom nemaju nikakav utjecaj, već znamo da ćemo dobiti poruku u bilježnicu, sad je počelo i na whatsapp. I muž i ja smo jako protiv podmićivanja djeteta, a sinoć on kaže trebali bi joj jednostavno kupiti nešto ako izdrži tjedan dana bez da dobijemo poruku. Ne želim tako, nećemo ništa riješiti.

Meni je žao što se ona jako veselila školi, a čim je krenula to je bilo daleko od veselja. Htjela bih da joj se vrati ta volja i želja, a ne znam kako.