Citiraj Riri92 prvotno napisa Vidi poruku
Naravno da druga djeca imaju pravo na neometanu nastavu, pa zato i pokušavamo riješiti problem. Ja sam temu postavila nakon tri mjeseca neuspješnog rješavanja. Pokušavamo surađivati s učiteljicom maksimalno, ali ni muž ni ja nismo pedagoške struke i mi stvarno ne znamo kako da to riješimo. Zato nam i treba pomoć, pokušali smo s učiteljicom, pokušat ćemo s pedagoginjom, a i ovdje sam pisala da razmjenimo iskustva, našlo se stvarno super ideja i hvala svima.

Nije da to nama kao roditeljima nije problem. Daleko od toga. Pa stalno smo po nekim razgovorima, stalo nam je do toga da se to riješi. Samo je stvar u tome da NE ZNAMO kako.
Bude se sredilo samo.
Kad izade iz skolskog sustava .
Zaista ne vidim dramu oko toga sto dijete u prvom razredu brblja sa kolegama. To je zapravo odlican znak socijalne inteligencije . Gdje god je stave brblja sa svima. Znaci , super snalazljiva.

Uvijek kad citam ovako nesto stvarni se sjetim sebe i cinjenice da je ta moja komunikativnost, brzina i lakoca sa kojom sam komunicirala bila izuzetni pozeljna osobina u vrticu . I onda odjednim u skoli je postala izuzetno nepozeljna.
Tocno se sjecam da su me izabrali iz cijelog vrtica da idem na opcinu na neko dogadanje sa lokalnim poglavarima za Dan mladosti jer sam bila super komunikativna i odgovarala sam bez dlake na jeziku kom god je trebalo. Izabrali su mene da pricam i jos jednog decka iz vrtica jer je bio zgodan .

I onda je dosla skola ...gdje sam odjednom bila -losa. Neprestano su bili prigovori na moj nemir i brbljanje. Sjedila sam u "magarecoj klupi" , a prigovori roditeljima su bili da guram noge pod klupu i da zvacem gumicu.
Brbljanje je bilo dominantno cijelu osnovnu. Istina, ja sam gotovo u pravilu komentirala na glas temu o kojoj se pricalo. Sa kolegama ili profesorima.
Jasno, to bas i nije bila pozeljna osobina , ali to je zaista bio moj nacin na koji sam pratila nastavu.
U srednjoj sam komentirala samo na satovima koje sam pratila i kod profesora koji su mi bili zanimljivi. Ostale sam prespavala. Tada sam vec ( jasno) imala odredenu samokontrolu. Samokontrolu koja meni nije cinila dobro jer sam odustala od stimulacije ,ne spoznaju o pravilima. Nisam bila glupa da pa da ne shvatim da su pravila drugacija od onih u vrticu i da sam crna ovca u ovoj okolini. Ako je dijete bistro sigurni nije problem u tome da e razumije da su pravila odjednom drugacija. Niti ( ako nije neka isfrustrirana buntovnica koja zeli paznju ) brblja namjerno da bi uciteljici pokvarila dan.
Iskusan ucitelj koji ima malo zelji i volje sa lakocom moze izlaziti na kraj sa takvim situacijama. One su zapravo i ocekivane za djecu koja su tek krenula u prvi razred.
Osim jasno ako joj je jedini motiv ostati sacuvanog ega i pokazati moc da se zna tko je gazda u razredu.