Moj stariji je bio takav u toj dobi i potrajalo je sve dok si u okviru filmskog saveza nije našao ekipu s kojom ima zajedničke interese. U srednjoj školi na kilometre nije bilo nikoga s kim bi se sprijateljio. Mislim, bio si je dobar s ekipom iz razreda (naročito curama), ali da bi on nekoga pozvao na kavu ili izlazak - nije bilo šanse. Inače, u osnovnoj školi je imao neformalnu ekipu dečki iz kvarta s kojom se nađe i danas, ali nikad na njegovu inicijativu. Ode na kavu/čaj kad ga pozovu, ali nije baš da mu fale. Baš sam ga pitala - kaže da im se tu i tamo pridruži. Zovu oni njega češće, a on ode 1x mjesečno.

Od ekipe iz srednje škole redovno kontaktira samo s onima koji su na njegovom faksu i to ne svima (dvije-tri osobe, od toga s jednim kolegom baš često jer im se interesi preklapaju). S druge strane, ova filmska ekipa mu je toliko važna da je nekoliko sezona žrtvovao odlazak na more samo da bi mogao s njima biti na ljetnim kampovima u Slavoniji ili u Sisku na filmskom festivalu. Mi se doma zezamo da naš L. ode van na 2 TJEDNA i tako nadoknadi izlaske za cijelu godinu, a naš E. koji ima kvartovsku ekipu izlazi češće i kraće, ali kad izađe dođe doma u 3 ujutro (s kartanja) pa nisam sigurna što je od toga bolje ili gore. Uglavnom, u periodu srednje škole obojica su si formirali svoje "klanove" u skladu s interesima i vlastitom osobnošću (mlađi sin je daleko društvenije biće od starijega). Ima nekih malih preklapanja, ali uglavnom svaki ima svaki svoje društvo. Zapravo, bilo bi točnije reći da stariji ima mali broj odabranih prijatelja, a mlađi ima cijeli čopor. Tako im paše. Nema ništa što bi roditelj mogao tu učiniti, srednja škola je dob kad si to sami organiziraju. Eventualno roditelj može predložiti neke aktivnosti u kojima se srednjoškolac može upoznati s drugim ljudima (škola stranih jezika, folklor, ne znam ni ja...). Moj L. je svoje društvo našao ovdje: http://www.hfs.hr/radkralj_detail.aspx#.Y42u8nbMLHg