Imam dijete od skoro 15 godina i u zadnje vrijeme se slabo druzi. Vidim da zeli, ali ga nekako svi odbijaju. I to mi je bas tuzno. Inace nije neki veliki drustvenjak nikad bio, ali uvijek je imao bar jednog prijatelja za izaci. Od pocetka pandemije se nekako promijenilo. Prokleti lockdown.
Uglavnom, inace je i dijete koje je kasnije uslo u pubertet, njegovi vrsnjaci su odavno pa mozda je i to imalo utjecaja. Ne znam. Mozda im je sad djetinjast. Samo me strah da se zbog toga ne pocne osjecati lose, kaze da je dobro i da mu ne smeta. A mene uvijek nekako pojede crv sumnje.
On je doma super, za tinejdzera da bi rijec rekla. U skoli takodjer, rekao je da ima par prijatelja u razredu, ali s njima se druzi samo u skoli.
Trenira i vidim da voli trenirati, ono sve po peesu sto se kaze. Ali nema prijatelja. To mi je bas grozno, radije bi da bude i drzak i bezobrazan.. makar da se nekad druzi.. eto tako.
Najvise me pogadja ustvari sto oni njega otkantaju. Nije da on ne zeli. I skuzila sam da ocito ima problem sa socijalnim vjestinama, nema sto drugo biti. Samo ne znam kako mu pomoci.