Ne pravim tjedne jelovnike, a idem samo jednom u veći šoping i skoro ništa ne bacamo. Nemam ni ništa protiv mesa i ribe u samoposlugama. Na tržnicu ne mogu nikako jer naša tržnica radi ograničeno vrijeme. Mogla bih subotom, ali mi se ne da. Također mislim da na tržnici potrošim više novaca nego u dućanu.
U kući uvijek imam glavicu kupusa i smrznuti špinat i grašak od povrća, i osnovne namirnice tipa luka, češnjaka, mrkve, celera, peršina, krumpira. Kako čega nestane, odmah zapišem u bilješku u mobitelu, a to rade i ukućani ako njima nestane ili je pri kraju nešto što koriste.
O ručku počnem misliti negdje oko 11 sati i onda najčešće zovem muža i zavapim da mi pomogne smisliti što ćemo. Onda on, ako radi od kuće, pogleda što imamo od smrznutih proteina i tako smislimo što ćemo taj dan. Kad imam svježeg povrća, a to je u većini slučajeva, onda smišljanje ručka kreće od povrća.
Za onaj tjedan kad je sin popodne u školi, imam zamrznute individualne porcije jela koje on onda podgrije i skuha si prilog. To su npr. chilli con carne, piletina u umaku od senfa i vrhnja, varivo s graškom, bolognese, svinjski paprikaš. Ne sviđa mi se često jesti umake i pirjanu hranu, ali ona se najbolje zamrzava.
Imam malenu ledenicu i spremišni prostor općenito pa nemam nekih zaliha i onda kupujem po onom popisu gdje je zapisano čega je nestalo, samo zamjenjujem stalne namirnice. Za razliku od ljudi koji kupuju više nego što im treba (ne mogu se zadržati na popisu), ja imam suprotni problem - nema šanse da se sjetim nečega što mi treba, a nije na popisu jer mi je kupnja tlaka i jedva čekam da pokupim sve s popisa i izletim iz dućana.
Posljednje uređivanje od Jurana : 20.01.2023. at 12:13