 |
|||
Ja sam se nasmijala na cijeli post, ali zapravo uopće nije smiješno. Kad se sjetim svoje muke, to je sve samo ne smiješnonaplavomzalu prvotno napisa
Smišno je na momente, a nekad bome i nije baš.
Nećete se s njom nikad ništa dogovoriti. Nema apsolutno nikakve šanse.
Ovo si moga oca a i svekra opisala...Ne sjedi ona u jakni, ona sjedi u đemperu i kućnom ogrtaču.Mi ostanemo u jaknama jer ne grije uopće, stan na sjeveru. Nije to doduše šta ona ne bi mogla platiit grijanje, nema neku penziju, ali na režije i hranu samo i troši, rekla je da ima još nešto keša, sad će ovaj neki dio od muža dobit, nego to po njoj ne vrijedi tih para. Inače je takva, ništa ne vrijedi tih para. Šta plaćate stan toliko ja bi to max toliko, šta plaćate logopeda toliko to bi sve trebalo preko uputnice, šta plaćate trening može trčat po ulici mukte, šta ću ja za 5 stupnjeva više u dnevnom platit 500 kuna struje, šta ću ja za kilo piletina tolkiko dat, mogu pojest hrenovku. To je takav modus operandi. Dok je svekar još bio živ i u pelenama, krepla joj mašina za robu. I predložim ja neka kupi kombinacijju sa sušilicom, neće je koristit non stop, ali on u pelenama, to se lancuni non stop peru, kad zareda kiša da ima. Kad je vidila cijenu, opet šta to vridi toliko, oće mi sama skupit lancune i napravit posteju posli? Pa smo na kraju mi kupili, jer je skoro došla do toga da neće ni običnu mašinu kupit, jer šta to toliko vridi, oće joj robu sama prostirat. Možda se stara može popravit, a stara iz 1989. Smišno je na momente, a nekad bome i nije baš
Ja se sve bojim da se može promeniti samo na gore, nikako na bolje.
I nisu mi baš to normalni stavovi niti normalno ponašanje.
A stvarno, vi imate pravo da se samo uselite u stan, zar ne?
Ne može se nikako taj stan adaptirati na dva odvojena dela?
Ima svakakvih crnih scenarija ali to je ionako sad nebitno jer je sin očito odlučio zbog mira u kući se praviti da pol stana nije njegovo...
A Beti ajde mi reci sto bi ti u ovoj situaciji napravila da si ti ta mama? Imaš opcije, a njih doslovno potepaju
Napisala sam već. Ili bih u manji stan, ili njih samnom u ovaj stan. Ali, to sam ja. Mnogi ne bi tako.
Jel je smije njegova polovina stana rentat backpakerima/ultrasima? Stavit na Airbnb? Polu LOL. Sta on smije pravno sa svojom polovinom? Samo osobno uselit ili?
Posljednje uređivanje od ina33 : 26.01.2023. at 18:12
Taman mi se ocrtao u glavi scenario noir komedije sa nekim jadničcima što dođu da prespavaju, a svekrva ih dočeka u kućnom ogrtaču
I viklerimaTaman mi se ocrtao u glavi scenario noir komedije sa nekim jadničcima što dođu da prespavaju, a svekrva ih dočeka u kućnom ogrtaču
(sad bum opet proglašena bezobrazna, ali taj šlafrok mi ide uz viklere ko u onim starim BBC serijama )
Nemam pojma. Možda i može. Stan ima odvojen dnevni i spavaći dio i u dnevnom dijelu ima WC, a u spavaćem kupatilo. Mislim da je WC najvažniji, voda za kuhinju se valjda lako provuče. Možda bi i bilo moguće recimo od blagovaone napravit dnevni, od dnevnog spavaću jednu i malo WC proširit za napravit kupaonicu. Ovamo u spavaćem dijelu uzet dio hodnika i jednu sobu za kuhinju i mali dnevni. Opet treba suglasnost svih suvlasnika za to.
Možeš i iznajmiti, ali od svake prostorije pola. Ma nećemo joj utraše useliti.
Teško da se može iznajmiti, ako njima već neda da tu žive
Ma neće niko iznajmiti, šta vam je. Ovo za fizičku podjelu bi se možda i dalo izvest, ali ne bi ona na to pristala.
Nisam sigurna da bi ona imala baš pravnog osnova da se žali.
Ima li takvih situacija, da oba vlasnika žive u istoj nekretnini? Pa mora biti, ima gomila nasleđenih dvospratnih kuća s dvoje vlasnika.
Sigurno ima nešto u zakonu da se takvi odnosi regulišu, šta ko i koliko sme da adaptira i prepravlja.
I pita ih: koliko vam je moj sin naplatio? Oni:50 eura po glavi. Ona: jeste vi normalni, ne vrijedi to tih para.Taman mi se ocrtao u glavi scenario noir komedije sa nekim jadničcima što dođu da prespavaju, a svekrva ih dočeka u kućnom ogrtaču
To ti je pravo rješenje ala Smoje, ko se sjeća. Za epizodu "Turističkog mista". Naziv epizode "Neću Ultraše u moju butigu"... Još da je pitaju šifru za WiFi.
Posljednje uređivanje od ina33 : 26.01.2023. at 21:13
Pa možemo mi valjda doći tamo i jednostavno živjeti, pričamo o situaciji da idemo adaptirati prostor u 2 po 40 kvadrata, na to moraju svi pristati, a kad bi ona na to pristala, pristala bi i da joj kupimo stan od 40.
Da, ali puno je teže izvesti ovo drugo nego ovo prvo, svekrva će se teško maknuti iz stana, ali slabo može da vam zabrani da se uselite, koliko sam shvatila.
A kad se već uselite, jedna po jedna sitna promenica i eeeetooo
Ako ne osedite svi pre toga od njenog prevrtanja po vašim stvarima i uplitanja u sve živo, naravno
Razdor bi nastao već kod klime za grijanje, zakopala bi je negdje. Veći bi rat tu nastao nego da se na sud ide. To da ideš tako nekome na silu useliti, doslovno imaš situaciju pola stolice je moje, ono kako bi mi spavali u dnevnom kad onda ona više nema dnevnog boravka. Ne moš to normalno izvest.Da, ali puno je teže izvesti ovo drugo nego ovo prvo, svekrva će se teško maknuti iz stana, ali slabo može da vam zabrani da se uselite, koliko sam shvatila.
A kad se već uselite, jedna po jedna sitna promenica i eeeetooo
Ako ne osedite svi pre toga od njenog prevrtanja po vašim stvarima i uplitanja u sve živo, naravno
To su ljudi kod kojih ništa ne možeš normalno izvesti
Zato moji žive u svojih 250 m2 sami.
Ali kod tebe je drugačije.
Ja nemam vlasništvo, i bogu hvala, neka mojih što duže u svome takvih kakvi su, ima i daleko gorih roditelja, a oni meni u mnogo čemu drugom jesu pomogli i jesu se pokazali.
A vi se ne useljavate njoj u njen stan na silu, nego dolazite civilizovano u svoj stan da koristite svoje vlasničko pravo.
I tu nema šta da zameri ni rodbina- eto, naći ćete se staroj majci da ne bude usamljena, niti ste vi sa pogrešne strane zakona.
Samo je stvar u tome da treba puno živaca da se promeni taj mindset "njen stan" i "poslušno odraslo dete", pogotovo kada su roditelji navikli da dominiraju celog svog života.
Ja ne mogu tati reći da se makne u stranu i pusti me u njegov stan, ali vi možete jer je vaše i zakonsko, a bome i moralno pravo.
Na kraju krajeva, zašto ne biste sklopili pogodbu sa svekrvom: evo, vi ćete tražiti idućih meseci sebi manji stančić bez zahteva za njenim novcem, ali pod uslovom da taj stan tražite iz svog, tj. vašeg zajedničkog stana.
Tako izbegavate sukob, nekakvu nekretninu ćete na kraju svakako naći, makar i manje kvadrature, a u međuvremenu ćete uštedeti na preskupoj stanarini. (I svekrva dobija razonodu da vas teroriše svaki dan, a vi da je svaki dan podsećate da ste svoj na svome.)
To takvim ljudima tako i treba saopštiti, kao odluku, a ne kao predlog, bolje funkcioniše
Ili pustiti sve, naravno, i to je uvek opcija.
A možda bi mužu bilo manje stresno pretrpeti mamu par meseci nego ići po sudu godinama.
Sad smo već ušli u ovaj stan, iskeširali prije 15 dana 1950 eura, jedna stanarina plus jedan polog plus jedna provizija jer je stan oglasila agencija. Da sad izađemo nema smisla. Mi svakako tražimo stan za kupnju. Ne bi useljavala na silu kod svekrve, dovoljno mi je stresova u životu, ne treba mi i to. Naglašeno je s njene strane čim je svekar umro da je stan dvosoban i da nema mjesta za svih. Kad tih mjesec dana nije htjela, onda kako bi par mjeseci ili godina, dvi izgledale. Netko bi morao spavati u dnevnom. Šta da kad ja hoću leći, njoj ugasim Tv? Ne bih ni sebe, a bome ni djecu, gdje je jedno hipersenzibilno između ostalog dovodila u tu situaciju. Da je to situacija da se mi svi složimo da dođemo na neko vrijeme pa da nađemo kompromis, ok, ovako bi se to vjerojatno pretvorilo u provokacije i svakodnevne ludosti. Imamo teških dana, ali bar imamo mir u svoja 4 zida.
Sve sam uvjerenija da je najbolje pustiti. Možda ako ne budemo u grču uleti neki stančić. Ko one žene kad se opuste pa zatrudne.
Ma mislila sam kad vam istekne ta stanarina, ako ne nađete u tih par meseci ništa zgodno za kupovinu...
Zamišljam ja tačno na šta bi to useljavanje i stanovanje ličilo, ali nije dobro ni ovako, da vi dete ne možete da vodite sa sobom kad tražite stan, pa još za skupu stanarinu da vam diktiraju takve uslove. A vaši kvadrati stoje.
Najbolje bi bilo da vam uleti neki zgodan manji stan za kupovinu, ako vam je sudstvo tako sporo kao i naše, onda stvarno ne vredi čekati na njihovu presudu.
Ne da mi više editirat. Još se nekad u osmom mjesecu zna dogoditi da se mužu tako posloži posao da ga nema doslovno 5-6 dana uopće, a ja radim kako radim. Onda mi dođe mama, pričuvat manjeg i skuhati. Zamisli da mamu dovedem u svekrve, tek bi onda nastala tarapana.
I ne vidim kako je nepravedno s djecom dijeliti. Ja to nikako ne vidim
Ja bih uselila, nakon što bih mjesecima govorila kako mi je stanarina skupa. I jasno bih s mužem dogovorila koliko dugo ćemo biti u tom stanu. Svaki mjesec bih sa strane stavila bar stanarinu i kupila bih stan.
I nisu cijene svih stanova u ST tako nabrojane, niti je tako nemoguće naći stan za najam. S tim da bih ja tražila stan za kupovinu. Da se razumijemo, s jednom spavaćom za djecu i krasnim kaučem u boravku za roditelje. Ili kuću sat vremena iza Splita. Znam ljude koji voze selo kod Trilj Split svaki dan za posao jer je cijena metra kvadratnog bila toliko povoljnija da su računali da imaju za benzin deset godina.
Sinoć nakon dugotrajnog razgovora, stavljanja svih solucija na papir, pretresanja svih kombinacija, malo mog uvjeravanja njega, malo njegovog mene, mog razgovora sa mamom oko toga na šta mogu računati od nje, odluka je donesena i mislim da će više manje bit na svačije zsdovoljstvo. Čije više, čije manje, ne može nikako nijedna strana bit zadovoljna 100%. Mislim da će kompromis bit ok. U gužvi sam jutros na poslu nenormalnoj pa ću naširoko kasnije uz kavu.
sretno, naplavomzalu, ti i muž najbolje znate koje su vam realne opcije i što je cijena čega
po meni ste moralno u pravu, ali život je takav da to ne znači uvijek puno, i biraš ono s čim najlakše možeš živjeti
Evo sjela sam marendat i popit kavu pa ukratko priča od sinoć....Taman se djeca povukla, mi skuhali čaj, biramo neku seriju, zove svekrva, nešto oko vodokotlića, kaže muž cijeli mi je vikedn show, mogu ti doć jedino odma ujutro u 8.
I kako se spomenula svekrva, odlučim ja odustat od serije i da mi opet malo sjednemo i još jednom popričamo, da se on sutra s njom opet ne uvali u neke razgovore i prepucavanja.
I tako uvjeravam ja njega da odustane od te cijele ideje podjele stana, ona mirnim putem neće pristat, svi pokušaji uvjeravanja su propali, ić to rješavat sudski, iscrpit će ga financijski, iscrpit će ga emotivno, a najgore je šta bi mi dok god to traje imali statsu qou, čekali bi da se nešto riješi, mijenjali podstanarske stanove, i onda to može potrajat godinama, a nama se max vrijeme na koje možemo razvući kredit samo smanjuje.
Mi stvarno se želimo negdje skrasit dok mlađi krene u školu, hoće li to bit ovu jesen ili slijedeću ako bude odgoda, nebitno, jer ne bi njega seljakala iz škole u školu. Stariji je isto jednom zbog selidbe morao promijeniti, ali za dijete sa individualiziranim pristupom, ako ima asistenta, promjena škole je stvarno komplicirana i teška.
On se na kraju složio. E sad druge opcije. Mi smo htjeli kupiti nekih 60 kvadrata, to nam se čini ok za nas četvero. Gledali smo jučer opet oglasnike i stvarno ova udaljenije kaštela bi mogli nać u svom budžetu, ali pisala sam ranije kako mi živimo, da smo mi na poslu od 8-16, ja se ne bi mislila, ali ja znam doć kući i za pola sata me zovu da je neka frka i ja se moram vraćati. Život bi nam se sveo na: Ne znam jesam li pošla ili ošla iz Splita. Također ja nekad imam doslovno pauzu od 2 sata, šta ću spavati na parkingu.
Tako da je nama područje grada nužnost. Ne jer smo snobovi, nego jer su naše prilike takve kakve su. Pod područjem grada smatram od Sućurca do Strožanca naravno.
Dakle, idemo na kupnju jednosobnog stana. 40 kvadrata koliko smo mislili njoj i za koje imamo je nekako ipak premalo za nas 4, ali imam mogućnost preko obrta navući neka dodatna sredstva, malo do grla šta se kaže, ali na taj način bi možda postojala šansa da uhvatimo nekih 50. Evo već sam zvala za jedan od 48, malo je iznas limita, ali možda bi se moglo malo spustiti. Taj ima 2 mini sobe pa bi ih dali djeci, mi bi na kauč, ili ako nađemo neki sa normalnom sobom da oni mogu dijeliti pa ćemo mi soavasti na kauču. Nije idealno, kad čovjek ide na kredit do 65 godina, malo bi da je komodniji, ali prostri se koliko si dug, nismo ni prvi ni zadnji, uostalom niti će mali ići ovako intenzivno na terapije vječno, kako smo uštedili ovih 40.000, tako ćemo stvoriti ako bude zdravlja još, pa možda za koju godinu kupimo nešto veće negdi dalje, ovo prodamo ili iznajmimo, nikad ne znaš šta ti život nosi.
Naravno, uzela sam u računicu porez na promet nekretnina, proviziju agenciji ako ne budemo imali sreće da naletimo na nešto direkt od vlasnika itd. Zato sam zvala jutros mamu da je pitam ako nađemo nešto nenamješteno, moram znati bar osnovno kako ću, jel može ona nešto kupiti. rekla je neka računam na nju za kuhinju sa aparatima šta mi je ogromna stvar, sve drugo ćemo iskombinirat ikea, ne mora se sve ni namjestit, ako stan ima ok kuhinju, onda će ona spavaću djeci i namještaj za devni. Tako da mi sad samo preostaje tražit stanKo zna možda bi i apn uhvatili.
nastavak priče je da me muž zvao nakon sanacije vodokotlića da je razgovarao s mamom, mada sam mu ja rekla neka joj ništa ne govori, ali ipak je. Taj sad razgovor, odnosno monolog, jer ona nije imala previše komentara, prenosim iz druge ruke, ali mislim da mi se prilično urezao u pamćenje.
Rekao joj je slijedeće otprilike: "Mi smo odlučili da ćemo ipak kupiti sebi neki mali stan, to ti govorim iz 3 razloga. prvi, da znaš da je priča oko podjele stana zasad gotova i da je ja neću načimati ukoliko se ne daj bože ne nađemo nekad u situaciji da nam je potrebno za liječenje. Ti taj stan smatraj svojim kako i smatraš do daljnjega za svog života. Drugi razlog, mi idemo na maksimalan kredit, koliko god možemo podnijeti, dakle šta se tiče ovih stvari koje smo ti mi plaćali, regiostracija za auto, tehnički, popravci po stanu, ako budemo u mogućnosti, hoćemo i dalje, ali da znaš da postoji mogućnost da nećemo moći pa gledaj to nekako izorganizirat. Treći razloig, ja ću u ovu sobu koju ti ne koristiš donijet novi madrac i ugradit klimu, jer ljeti kad mi punica uleti kad smo mi prerastrgani na poslu, dosad je spavala u dnevom, ako smo mi u dnevnom, neće imati gdje spavati pa ću onda ja spavati ode kod tebe, da ona može spavat sa mojom ženom. Potrošnju klime ću izračunat i sve ću ti platit da ne brineš.
I na kraju mi je žao da ti parcelu i komad stana smatraš većom sigurnošću za starost od mene i mislim da ni ja ni moja žena ničim nismo pokazali na primjeru oca da se ti u starosti ne možeš na nas oslonit. Mi smo svaki put, vikend,organizirali tako da ti za svako minjanje pelene imaš pomoć. Vama je dida ovaj stan poklonio za života, ne pričajući o svojoj sigurnosti za starost. Moja dica, a posebno R. isto tako znaš tribaju neku sigurnost, ali ti si stavila sebe ispred svih i u redu, imaš pravo, ali ne moš cili život samo uzimat, lipo je nekad stat pa pogledat jel možeš nešto i dat. Eto to ti je to, ovo za klimu ću vidit kad ću ugrađivat, madrac stari ako ćeš negdi spremit ću ti ja primistit i to je to. U nedilju ćemo ručak tek oko 3 jer stariji ima utakmicu, oćeš ti sa svojim autom"
"doć ću ja sa svojim, eto drago mi je da smo sve dogovorili, ma madrac je najbolje bacit, flekan je ionako."
Eto tako vam je to bilo. Šta ona misli, nemam pojma, sigurno ne misli samo ovo šta je rekla, ali je očito zaključila temu i tako je najbolje. Ja sad idem napravit malo prije vremena obračun poreza na dohodak da mi uđe prošla godina u izračun za kredit, idemo slijedeći tjedan da nam opet točno izračunaju šta možemo, jer su se mijenjali i uvjeti nešto od 1.1. i idemo u potragu. Držite fige.
Odlično, držimo fige, naravno!
Mislim da ćete tako svakako imati najveći mir i biti najsretniji. I super da tvoja mama može pomoći pa ste makar za jedan dio namještaja sigurni.
Nasmijalo me baš ovo dogovaranje ručka na kraju razgovora, kod nas nakon teških razgovora nitko s nikim ne priča po 3 mj.
Teška tema pa nisam do sada pisala, ali imam puno iskustva s kupovinom stanova. Računaj da svi stavljaju u oglas veću cijenu. Ja sam računala da ćemo cijenu spustiti barem 10-20%.
Osim toga, kada bi vidjela neki stan u oglasniku, tražila bi taj stan ako je oglašen bez agencije, a ako nije onda sam pokušavala skužiti adresu, pa zk, pa po zk vlasnika, a onda bi googlala vlasnika da nađem njegov telefonski broj. Kod nas je ukupna provizija obično 5-6%+pdv pa mi se isplatilo potruditi oko toga. Ili ga barem potraži u agenciji koja ima manju proviziju.
Na kraju smo kupili stan na odličnoj lokaciji koji je imao neke mane (bučna lokacija, bez lifta, za adaptaciju, neodržavano stubište...) pa pokušaj uloviti tako nešto ako možeš pristati na neke kompromise.
Ako imaš nekog odvjetnika, postoji registar prodanih stanova i u tom registru se može vidjeti po kojoj cijeni je stvarno i prodan koji stan u nekom periodu, to bi ti dobro poslužilo kao orjentir.
naplavomzalu, baš sve što je rekao stoji 100% a ona nek si razmisli malo o svemu...
taman sad će krenuti APN, držimo fige onda da nešto ulovite
Ma moš si misliti da će ona razmisliti o svemu
Nema toga kod nje, psiholozi bi rekli “osoba koja nema uvid”.
To su takvi ljudi i točka.
Sretno!
Ako te tješi mi smo izdržali s troje djece u 45 kvadrata, nije sreća, ali nije najgora stvar na svijetu.
Sretno!
To sam već vidjela više puta kod nje...može čuti ne znam šta i nastaviti ko da nije čula. Nekad to ide na živce, u ovakvim situacijama kad se više ionako nema ništa za reći je olakšanjeOdlično, držimo fige, naravno!
Mislim da ćete tako svakako imati najveći mir i biti najsretniji. I super da tvoja mama može pomoći pa ste makar za jedan dio namještaja sigurni.
Nasmijalo me baš ovo dogovaranje ručka na kraju razgovora, kod nas nakon teških razgovora nitko s nikim ne priča po 3 mj.
naplavomzalu, ne poznam tebe niti muza ti, vjerujem da je sve ovako kako si napisala, nemam razloga da ne vjerujem u to i zelim ti samo reci da iz tvojih redova isijava razum,stalozenost, zrelost,empatija i ljubav.
Isto vrijedi i za tvog muza.
Zelim vam svu srecu, zasluzujete to! Svemir nekad poslozi puno bolje nego se i nadamo.
A svekrva mozda na nedjeljnom rucku kaze i koju vise
koji je tvoj muž maher, od nedam, ispalo pa ipak može za tebe.
Slazem se, ja ne bih o ovome sanjarila, a vjerujem da vam je lakse jer ste prelomili.Ma moš si misliti da će ona razmisliti o svemu
Nema toga kod nje, psiholozi bi rekli “osoba koja nema uvid”.
To su takvi ljudi i točka.!
Sretno, to je za vas najbolje rjesenje - uvijek treba onako kako je covjeku najblize uradit!
Sretno, naplavomzalu!
S obzirom da svi u principu pisemo iz vlastitog iskustva, reci cu da nikako ne bih preporucila odricanje od bilo cega. Ikad.
Da. Da sam bar to znala i tako postupila prije u prošlosti
A nije mi se dalo zafrkavati s time da budem 1/8 vlasnik nečega, pa sam prepustila radi mira
Na sreću imamo gdje biti, ali voljela bih da imam još malo više
Posljednje uređivanje od lola_34 : 27.01.2023. at 17:12
Super Naplavomzalu! Sretno s pronalaskom stana!
Ja bih se samo pobrinula da se muž prijavi na tu adresu da i on formalno bude u posjedu, čisto da se ne bi neka prodaja dogodila.
Inače, sretno... Naći ćete nešto. GoHome tražilica je meni bila super.
Nema veze posjed, prebivaliste i prodaja.
Ne moze svekrva prodati stan bez da sin potpise jer nije 1/1.
Tako je.
Jedan bez drugoga ne mogu ništa i to je mužu jedino osiguranje da sveki ne bi prodala i prepisala stan bilo kome, a da on to ne sazna.
Što se tiče dogovora, plana… super.
Bitno je da se pobrinete za sebe, a ovo kad bude i ako bude.
Na kraju će to završit kao i kod mene; proći će 15-20 godina, vi budete sebe stambeno osigurali, sveki bu onemoćala i vi ju budete zbrinuli/bedinali… jer ste takvi ljudi.
Neka. Meni je to ok.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pa kaj ne može prepisati svoju polovicu?
Pa može, ali ne može prodati stan. Može se preudati pa svom mužu recimo prepisati ili bi on eventualno naslijedio od nje dio(to ne znam kako ide).
Bitno je da je sinov dio zaštićen.
Težka stvar, muževa mama mi se ćini dosta hladna i egoistična osoba koja ne želi sinu pomoći da dodje do nekretnine.
Svaka čast autorici da ima tolike živce. Šta napraviti, to ti težko na forumu možemo reći, trebaš sjesti s mužem pa vidjeti.
Te obiteljske peripetije i podjele su fakat koma - predpostavljam da kad se bude dijelila imovina mog muža jednog dana, da će biti koma sa njegovom sestrom, koja ima mentalne probleme, živi doma, strudira još uvijek, a ima 34 godine i nikad nije radila,... ali o tom potom.
Sa mojom sestrom ćemo se sve lako dogovoriti, sve na pola i mirna Bosna.
Mi smo naš stan u obiteljskoj kući iznajmili, jer kad je sestra prestala piti ljekova, a ima šizofreniju, mislili smo da ćemo i mi poludeti zbog njenih izpada, jednostavno nam nije dala mira, morala sam se zaključavati, jer bi dolazila i odnosila naše stvari, kao da su njene, radila gluposti samo takve, itd... I sada smo rentali stan u SLO, isto razmišljamo što i kako dalje, moj muž ne želi prodati stan dok su roditelji živi, nemam pojma, ne bi da ga u bilo šta nagovaram, jer su iovako napeti odnosi u njegovoj obitelji.
Sad sam tek shvatila da se godinu dana nisam oglasila na navedenu temu...Na kraju sa svekrvom nismo postigli nikakav dogovor jer kako život uvijek piše neke romane tako smo skoro i odustali uopće od kupnje, ali je onda u priču ušao moj otac, inače nismo u dobrima, on je alkoholičar, ovisnik, problematična osoba, ali su ga stisle dijagnoze i fizičke i osjetio je valjda potrebu da ispravi ono šta je uništio kroz godine svog zlostavljanja, tako da je došao sa izdašnom svotom i to uz kredit nam je bilo dovoljno za stan za nas četvero. Tako da smo mi već par mjeseci u svome, a svekrva u miru, ali sad želi prodati ovaj stan u kojem je. Ma smiješno sve skupa ali mi smo svoje pitanje riješili tako da se dalje ne nerviram. Rekao joj je muž neka radi šta hoće, neka traži kupce, on će ako ga nađe svoj dio prodat
Pa odlična vijest da ste svoj u svome.
Slažem se
Odlicno, sloboda!!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom