naplavomzalu prvotno napisa
Kako moj muž kaže: Zna ona kako su očevi završili pa se boji da i ona ne završi tako. Ne znam čega bi se bojala, mi smo kod svekra dok je bio bolestan bili svakodnevno. Muž ujutro prije posla presvuć ga pa ja popodne poslije posla opet ga pomoć
presvuć i nahranit pa muž navečer ga okupat.
Mislim da nismo baš ostavili dojam da bi ju staru i nemoćnu prepustili samoj sebi. Iz prošlog stana smo morali izaći do 15.12. Nismo uspijevali ništa naći, i onda uleti taj preskupi stan, ali bar uleti, ali od 10.01. I kaže njoj muž: ok doć ćemo kod tebe tih misec dana.
Toliko je bila namurđena na tu ideju, jer ona je navikla na svoj mir da smo na kraju otišli kod moje prijateljice 10 dana, ovo ostalo su bili praznici pa je muž uzeo godišnji i išli smo kod moje mame. Stvari smo ostavili kod svekrve u praznoj sobi i to je prigovarala.
Ne znam, dok je svekar bio živ bili smo u super odnosima, otkad je on umro je nekako zahlađenje, muž kaže da je to zato jer joj više ne trebamo, on je poznaje valjda bolje od mene. Ma to sve skupa nije važno, ja nju poštujem, ne želim da se osjeća izigrano od nas, ali eto ta prodaja parcele je neki minimum. U tom slučaju je cijeli stan njen, ako joj bude trebalo za koju godinu uvijek ga može proidat, kupit manji i opet imati nešto keša za sigurnost. Meni se čini baš kao da se zainatila