Ne. Prodali su stan, od toga kupili brod, auto, trošili taj novac za život, svekru je isto dolazio fizijatar privatno i ostalo je oko 15.000 eura na svekrovom računu, ne znam koliko svekrva još ima.
Moj muž je zaposlen od 17. godine, od 19. živi sam, sam je platio vozački, tako da mislim da stvarno nije ništa dužan. Uf, tema je otišla preširoko.
Ma već je povrijeđen. Skupilo nam se svega baš zadnje vrijeme, sad s tim traženjem stana, prvi smo nadobudno išli pogledat svi skupa pa je vlasnica rekla: a kako mali tako loše priča za svoje godine?
Pa je rekla da bi nam dala, ali ne može ako dijete ima teškoće, jer znate možete mi ne htjet plaćat pa vas ne mogu izbacit. Pa smo ga onda ostavljali kod prijatelja, osjećaš se ko govno da skrivaš dijete.
Baš nam je malo too much. Ali doć će i bolja vremena, sve dođe na svoje.
Razumijem. Bas mi je zao. Cijene nekretina su lude, a imati dijete s poteskocama u ovom sustavu kosta.
Sad ovo nema veze sa nekretinom, ali probaj razmiljati izvan okvira. Mozda da odete malo izvan Splita. Proci ce i ti dani na terapijama. Grad se siri . Razmisljaj gdje bi mogli zivjeti za 10 godina i gdje bi vam bila dobra okolina za dijete. Svekrva se mozda predomisli za koju godinu, mozda i ne. Ali ne bih na nju previse racunala.
Ma gledamo mi i van Splita, daleko od toga, Solin, Podstrana, jednostavno ne možemo predaleko, jer kažem mali 4 dana u tjednu ima terapije, nekad dvije dnevno, mi imamo jedan auto, koji muž mora imati za posao, to povlači još jedan auto, registraciju, gorivo.
Da nema njegovih terapije, davno bi mi bili na otoku, tko zna, možda za koju godinu bude situacija dobra da možemo samo dvaput tjedno do logopeda i slično pa i šmugnemo.