Prošle su dvije godine? Čak dvije?
Moj muž je preminuo prije skoro godinu dana, a sad mi fali više nego ikad i svaki dan, datum, me podsjeća kako je to izgledalo lani: koji dan su rekli da mu više spasa nema, koji dan su se pojavile metastaze u plućima i jetri, koji dan je pao, koji dan je prestao jesti, koji dan je izdahnuo...
I sad me frče u želucu kad ovo pišem.

Svekrva nije ništa nikome dužna pa ni svom sinu.
Je li ga odškolovala? Je, ali ni to nije bila obavezna jer srednja škola nije obavezna. Samo osnovna.
Trogodišnja srednja škola je isto škola.
I kaj bi ona sad trebala pod mus iz stana jer ovo i ono.
Ne bi. I zakon je na njenoj strani. Ona je u posjedu nekretnine.
Onog trena kad se to shvati i prihvati, svima će biti lakše.

Što se mene tiče i mog djeteta, mi nismo predmet ove priče pa molim da nas se izostavi i ne povlače paralele.