Da, sigurno ovrhe idu na nositelja režija, ali vlasnik stana recimo ne može priključiti nazad struju ako nije dugovanje zatvoreno.
A odvjetnik, možda i platiti tu tarifu koja je ako pomogne razjasniti prava i jednima i drugima.
a moralno, i šta mislim o tome.
Ja sam dobila opomenu pred tužbu od svog oca, isto neka imovina koju smo razriješili, no mi smo ju kada se mm razbolio prodali, no u trenutku kada smo ju prodavali vrijednost je bila skoro trostruko veća pa je moj tata tražio opomenu od odvjetnika isplatu, odnosno očitovanje. Prije te opomene je tražio usmeno isplatu.
Situacija je takva da mm to nije ni znao jer je zadnji put otišao u bolnicu, to su ti momenti u životu kada muža ostaviš u bolnici, ok tada nismo znali da je kraj blizu, nadali smo se da je problem manji no dijagnoza je cijelo vrijeme ista, a otac ti tog dana po odvjetniku pošalje opomenu.
Greška je zapravo naša, mm je bio naivan a ja nisam bila dovoljno uporna da mu objasnim da je to zvijer kakvu on ne može ni zamisliti.
Ja sam dobila pola njive od mog oca, prepisao mi tu njivu (pola jutra) čim ju je naslijedio jer on ima more dugova i koječega a njivu smo ionako mi radili jer smo se tako s pokojnom bakom dogovorili, arendu plaćali u kukuruzu jer je to baki trebalo za životinje. Nakon nekog vremena i plaćanja arende u kešu (iako je na meni) tata traži veće svote novca za tu zemlju, službeno ću reći da smo ga pomogli novčano sa iznosom koji je odgovarao tadašnjoj vrijednosti zemlje. Naravno imao je on s vremena navrijeme ideje kako je on nama neko čudo dao, kako uzimamo poticaje i sl. No sve je to bilo pod kontrolom do prodaje, kako je cijena u međuvremenu narasla on je kao krvopija prvo došao tražiti razliku pa sam ga otjerala, nakon par mjeseci je uslijedila opomena, i još jedan susret nakon smrti mm-a kad je pitao šta mu imam reći. Tad sam se otišla očitovati kod odvjetnika, između ostalog u toj opomeni je bila hrpa bljuvotina i jedna bitna činjenica, rekao je da sam ga prijavila za prijetnje i da je noć proveo u zatvoru. Što nisam i vrlo lako se to da provjeriti, na tom sam valjda uvjerila odvjetnicu da je i ostalo sve na njegovom rekla kazala.
Tu smo završili, zasada.
Sad je on najjadniji, napušten od svih, ja ga ne trebam djeci ne dam da idu kod njega, ne brinemo se za njega itd.
Ono što sam htjela reći da ja nakon takvih radnji ne mogu, ne mogu više biti ona kćer koja bi trebala a bome ni moja djeca. Kad ga sretnem mogu s njime popričati ali nema više emocija, obaveze, ničega. Mogu popričati s njime kada se sretnemo, baš kad stvarno ne bude mogao ću se ako budem mogla pobrinuti za njega.
Ovo što vi prolazite, nakon situacije gdje nemaš gdje sa djecom, ja bome kao kći ne bi mogla, više bi kao snaja mogla odrađivati obaveze. Ali emocija za jadnu staru mamu, jok.