Bila sam jednom u suvlasnickoj situaciji s 5 suvlasnika. I išli mi to prodati. Dakle nas četvero u srednjim godinama smo se relativno brzo suocili s realnosti oko vrijednosti te imovine ali peti suvlasnik 65+.... koje su to bile drame, nemoguci zahtjevi, dramljenje oko nebitnih rečenica, zahtjevi za potpuno nelegalnim clancima i to prema banci, predugovor nam je prošao 20 revizija i imao valjda 10 stranica, užas. A za vrijednost pola polovnog auta. Doslovce. Na kraju sam imala živaca za to samo da se napokon riješim toga, ne želim nekretnine s nesredjenim suvlasničkim odnosima jer imaš odgovornost a nemaš upravljačka prava. Iskoristili smo nobce za renovaciju vikse tak da je na kraju super ispalo, umjesto idealnog dijela zarasle sikare imam obnovljene podove, zidove, unutarnju stolariju i struju. Al da me koštalo zivaca - je.

Gledam naše roditelje i na uzorku od njih troje jedan već pokazuje znakove tvrdoglavosti i "ja sam najpametniji" stav, mi srecom imamo luksuz da se možemo iz tog izmaknuti i pustiti mirne duše da rade što hoće jer smo uspjeli sami se osigurati, no da se kao podstanari povlačimo mislim da bi dobila slom živaca kako propadaju potencijalno ogromni novci zbog takvog stava. Aki ok, njihovi su, pa mogu s tim što hoće, pa i u propast.