Podjela stana-dilema

[ina33]

I još jedna stvar. Roditelji uopće ne moraju dočekati doživljenje svoje djece. Pa mislim da bi bilo dobro da im pomognu, ako mogu, dok su još živi. Primjer iz moje obitelji: moje tri rođakinje (sve umrle u 50-tima - rak dojke, rak debelog crijeva, rak jetre) nadživjeli su njihovi roditelji. Danas ne možeš računati na to da će sve ići po ps-u, pa kad ti umreš onda neka itd. itd. Ili da otjeraš svoju djecu, svojim postupcima, u život u Irskoj, pa si tepaš (sebi i okolini i rodbini) onda "a tako su se oni odlučili" i praviš se toše. I psihički mir je subjektivan, ovisi o karakteru. Ja bih bila ko Kosjenka - mislim da bi emocije umrle u tom slučaju. Sigurno ne bih bila mirna održavat odnose s roditeljem koji nije fer prema meni.