To su ljudi kod kojih ništa ne možeš normalno izvesti, inače ne bi ni bilo teme.
Zato moji žive u svojih 250 m2 sami.
Ali kod tebe je drugačije.
Ja nemam vlasništvo, i bogu hvala, neka mojih što duže u svome takvih kakvi su, ima i daleko gorih roditelja, a oni meni u mnogo čemu drugom jesu pomogli i jesu se pokazali.
A vi se ne useljavate njoj u njen stan na silu, nego dolazite civilizovano u svoj stan da koristite svoje vlasničko pravo.
I tu nema šta da zameri ni rodbina- eto, naći ćete se staroj majci da ne bude usamljena, niti ste vi sa pogrešne strane zakona.
Samo je stvar u tome da treba puno živaca da se promeni taj mindset "njen stan" i "poslušno odraslo dete", pogotovo kada su roditelji navikli da dominiraju celog svog života.
Ja ne mogu tati reći da se makne u stranu i pusti me u njegov stan, ali vi možete jer je vaše i zakonsko, a bome i moralno pravo.
Na kraju krajeva, zašto ne biste sklopili pogodbu sa svekrvom: evo, vi ćete tražiti idućih meseci sebi manji stančić bez zahteva za njenim novcem, ali pod uslovom da taj stan tražite iz svog, tj. vašeg zajedničkog stana.
Tako izbegavate sukob, nekakvu nekretninu ćete na kraju svakako naći, makar i manje kvadrature, a u međuvremenu ćete uštedeti na preskupoj stanarini. (I svekrva dobija razonodu da vas teroriše svaki dan, a vi da je svaki dan podsećate da ste svoj na svome.)
To takvim ljudima tako i treba saopštiti, kao odluku, a ne kao predlog, bolje funkcioniše.
Ili pustiti sve, naravno, i to je uvek opcija.
A možda bi mužu bilo manje stresno pretrpeti mamu par meseci nego ići po sudu godinama.