Sad smo već ušli u ovaj stan, iskeširali prije 15 dana 1950 eura, jedna stanarina plus jedan polog plus jedna provizija jer je stan oglasila agencija. Da sad izađemo nema smisla. Mi svakako tražimo stan za kupnju. Ne bi useljavala na silu kod svekrve, dovoljno mi je stresova u životu, ne treba mi i to. Naglašeno je s njene strane čim je svekar umro da je stan dvosoban i da nema mjesta za svih. Kad tih mjesec dana nije htjela, onda kako bi par mjeseci ili godina, dvi izgledale. Netko bi morao spavati u dnevnom. Šta da kad ja hoću leći, njoj ugasim Tv? Ne bih ni sebe, a bome ni djecu, gdje je jedno hipersenzibilno između ostalog dovodila u tu situaciju. Da je to situacija da se mi svi složimo da dođemo na neko vrijeme pa da nađemo kompromis, ok, ovako bi se to vjerojatno pretvorilo u provokacije i svakodnevne ludosti. Imamo teških dana, ali bar imamo mir u svoja 4 zida.
Sve sam uvjerenija da je najbolje pustiti. Možda ako ne budemo u grču uleti neki stančić. Ko one žene kad se opuste pa zatrudne.