Februar02, dobro došla na forum i čestitke na posvojenju!
Ne znam odakle si, ali bilo bi jako dobro da i sebi i djetetu odmah osiguraš psihološku podršku, dakle osobu za koju znaš da joj se uvijek možeš obratiti za savjet/terapiju. Dječak je već školarac s etiketom problematičnog ponašanja, a vjeruj mi, od školskog sustava dolazi OGROMNA količina frustracija koje "drugačija" djeca teško mogu sama probaviti. Sama ljubav i maštanje o sreći možda neće biti dovoljni, moraš se nekako educirati da znaš što možeš, a što ne možeš od svog sina očekivati. Zato - naravno, beskrajno strpljenje i razumijevanje, ali također i znanje i netko sa strane tko će vas pratiti i pomoći.