Upravo tako. Znam otprilike što se obrađuje na kojem predmetu, uvijek me je zanimalo, pa je i njemu fora ispitivati MENE, i tak.tanja_b prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Upravo tako. Znam otprilike što se obrađuje na kojem predmetu, uvijek me je zanimalo, pa je i njemu fora ispitivati MENE, i tak.
promaklo mi ovo, koja je ovo glupa izjava?!?
pa da ima više gimnazija, sigurno bi se više djece i upisalo jer poslije strukovne idu na faks! gdje da se upišu kad nema mjesta i moraš imati skoro sve 5 da upadneš u gimnaziju?!?
u ZG na drugom roku ostane valjda 5 mjesta u gimnazijama i to onim jezičnim s dva jezika
pa neka lijepo otvore nove gimnazije, smanje broj strukovnih, uvedu malu maturu i riješen problem
Izvan Zg, posebno u manjim mjestima ima puno slobodnih mjesta u gimnazijama.
Ustanovio je da djeca koja iz strukovnih škola upišu fakultet puno češće odustaju od studija. To mu je bio glavni "motiv" za guranje većeg broja gimnazijalaca.
Posljednje uređivanje od čokolada : 01.04.2023. at 16:25
Kod nas je u pravilu kao kod Bubilo. Do 4. razreda tj do korone i lockdowna nisam ama bas nista s njim radila.
Onda sam morala s njim radit tijekom lockdowna, ali to nije bilo to kao u skoli, jednostavno se to ne stigne doma toliko izvjezbati, plus sam imala i vrticarca i kaos od rada od doma i tu su ostale rupe koje stoje i dan danas, posebno iz matematike.
Sad je 7. razred, odlican ucenik, pametan i brzo kopca, ali lijen, dekocentriran i nemotiviran. Gradivo matematike i kemije mu vecinom objasnjavam ja jer kad dodje iz skole kaze da ne razumije. Po ovome sto vidim iz biljeznice kako rade nije mi ni cudno. Iz matematike npr profa nije htjela drzati nastavu online kad su bili doma iako su svi drugi profesori drzali jer “nema plocu doma” vec bi im samo slala zadatke. To je za mene sve sto trebam znati o toj profesorici. Stvarno ne znam kako bi u toj situaciji izgledala cjelodnevna nastava. Profesor koji nema ideje objasniti na primjeren nacin gradivo djetetu bez poteskoca u ucenju - stvarno ne znam kako je tek s onima koji imaju neke poteskoce. Ako taj nije uspio do 14 h, stvarno ne znam sto bi se trebalo promijeniti do 17 h.
Ja inace neke predmete bas volim s njim “raditi” - kad kazem raditi mislim da ga ispitujem povijest ali nije to ono pitas 15 pitanja kao sto Bubilo kaze, vec onda to ispravljamo, komentiramo, povezujem mu s nekim drugim svarima i dogadjajima pa to potraje 2 sata. Ali neka, to mi nije tlaka, to cak i gustam.
Isto kad procita lektiru volim s njim popricati o lektiri, pa sta mislis o ovome, zasto je ovaj lik ovo napravil, sto mislis da ovo znaci itd.
I koliko vidim, ja sam zapravo u razredu obojice svojih sinova najmanje zainteresirana i upucena, ja sam uvijek ko s marsa pala, tek ovlas znam sta se dogadja i sta rade, osim tih par predmeta koje radim s njim pred ispit. Tako da stvarno ne znam di su ti roditelji koji nikad ne rade nista s djecom, evo prije 3 godine sam i ja tvrdila da nikad necu raditi za skolu s djecom :D
Dodje mi naprosto žao kad vidim što sve propuštam i kakve gušte si uskraćujem jer nisam uključena u školu svoje djece
Pa da Lili, nemaš pojma!
Frendica ima dva sina s disleksijom, 2 puta je s njima odradila svaki predmet svaki sat u 8 godina. Dakle, dođe s posla i sjeda s njima za stol svaku zadaću i lekciju za redom. Danas ide svaki tjedan na pub kvizove i njezina ekipa uvijek odlično prolazi.
Ja bih voljela da nisam ostavila tako gorak trag te pomoći oko škole na forumu, na trenutke je i meni sasvim ok i dobro dok radim s njima. Samo je tih trenutaka previše da bi čovjek mogao uvijek uživati u njima
Lili ne znam jesi li ironicna, ali meni stvarno zna biti zabavno.
Ja nisam prirodnjak ali bas volim sad uciti i istrazivati skupa s njim i produbljivati znanje koje je negdje duboko zakopano.
Kad smo u drustveno humanistickim vodama tu sam doma i tu se sva razmasem od asocijacija i prica, a usput i mali slusa pa i njega indoktriniram :D
A kemiju sam inace obozavala i super mi je isla, mi tako hodamo po sljemenu i pricamo o datiranju ugljikom torinskog platna jer bas uci izotope. Ja pametnija, on pametniji.
Ma šalim se malo jenn, al nije da žudim za obnovom znanja iz povijesti,.... nastavi niz.
Imam neke meni puno draže ideje za provodjenje zajedn.vremena npr. danas orijentacijsko trčanje.
Ako ne ide drugačije i dijete ima odredjene poteškoće u savladavanju gradiva,a naravno da ćeš mu pomoć, šta drugo...bilo da osobno učiš s djetetom ili osiguraš instrukcije.
Normalan roditelj ne bi dozvolio da se dijete muči i ne ide mu,a on samo promatra. Ili da pita pojašnjenje a ne odgovori mu se.
Jedino postoje nijanse jel stvarno tako loše prihvatit djetetovu četvorku ili trojku al njegovu ili to baš mora bit petica al pod cijenu iznimnog "roditeljskog" angažmana?
Tu moram priznat da dvojim. Zašto je ova prva opcija toliko neprihvatljiva?
Tako je Lili, razliciti smo. Ja sam oduvijek vise uzivala u citanju i slicnim aktivnostima nego u sportu pa tako i vise uzivam tako provoditi vrijeme s djecom. Jos kad se moze kombinirati, lagana setnja u prirodi uz razgovor, di ces bolje.
Sto se tice ocjena, nije mi uopce neprihvatljiva ni trojka ni cetvorka.
Nije mi uopce toliko bitna ocjena koliko mi je krivo da zbog nezainteresiranih i neispirativnih profesora zamrzi neke predmete.
Pa evo ja od jučer cijelo vrijeme razmišljam o toj trojci ili četvorci. Nije stvar u tome da dijete tu i tamo dobije trojku, a zalomilo se mojima i 1 i 2 (i nikad nitko nije radio frku oko toga)…
Nego moj jaki osjećaj da bi oni u konačnici prolazili s nečim između 3 i 4 bez mog angažmana.
Evo, da sad pustim do kraja godine apsolutno sve, taj prosjek bi, sigurna sam, išao prema 4.0 .
I stalno se borim s tim je l ok da to stvarno napravim pa da stvarno prođu s 4.0 (što je naravno najveći svjetski problem
Ili da i dalje helekoptiram iznad njih. Jer je l te, svi moraju prolaziti s pet.
Ma čak ako i maknemo po strani roditeljsku želju (koja možda i nije samo puka želja jer svi znamo koliko je narasla važnost i moć ocjena, od OŠ nadalje), roditelj mora moći procijeniti i što je realno očekivati od djeteta.
Ako vidiš da se trudi i radi, i prolazi na kraju s 3-4, pa ok, te su ocjene zarađene, ne mora imati 5 iz svega, i četvorka (trojka) je ocjena, itd.
Ali ako vidiš da je sposobno za više, a dobiva slabije ocjene zbog nekih drugih razloga, kao što su loša kvaliteta nastave, zaostaci u gradivu iz prethodnih razreda (iz tko zna kojeg razloga), neorganiziranost, zaigranost... zašto ne pomoći djetetu da se sabere i napravi tako da postigne svoj maksimum ili blizu tome?
Ok, ja ovo teoretiziram jer su situacije u kojima sam se morala uplesti bile vrlo rijetke. Ali neću tvrditi da ih nije bilo. A za prepoznavanje takvih situacija ipak treba barem donekle biti uključen u školske teme i pratiti što se dešava.
I opet - nisam učila s njim niti mu pregledavala zadaće.
Ali sam znala kakvu nastavu ima iz kojeg predmeta, i gdje treba biti na oprezu, a gdje mogu pustiti jer nije bitno. Govorim o osnovnoj školi - srednja je neka druga priča.
Ovo je i meni bio prioritet. Ali na kraju se pokazalo da je moj utjecaj u tom aspektu bio zanemariv
Posljednje uređivanje od tanja_b : 02.04.2023. at 07:48
Evo razmišljala sam cijelu noć
Jer vidim ja kako on uči kad ga ispitujem… kuži sve u načelu, ali ne zanima ga memorirati ključne riječi nekog opisa ili definicije. Npr. Što je natalitet / mortalitet? To je kad se ljudi rađaju / umiru.
Ne nego broj rođenih i broj umrlih.
Što je prirodni pad? To je kad ljudi umiru. Ne, nego kad je broj umrlih veći od broja rođenih.
I u tom smislu. Eto baš sam ga tu lekciju ispitala uzduž i poprijeko i bila sam zadovoljna. Na usmenom dobije 4. Što nisi znao? (Nema veze što je 4 nego me zanima cijeli proces).
Nisam se mogao sjetiti jedne riječi.
Moš si misliti da je zbog toga dobio 4. I eto, što bi bilo da ga nisam ispitivala. Možda isto 4, ali iskustvo mi je pokazalo da bude i 3.
Ili ova manja, 3. razred. Uvijek prođem s njom prirodu prije ispita, ispitam ju, riješava worldwall zadatke. Od 6 ispita ove godine, tri puta je dobila 4, tri puta 5. Što bi bilo da nisam to radila s njom? Nemam pojma. Ali uvijek mislim “radili smo, kužila je sve, dobila 4”. Na prirodi je nisam testirala, al na matematici jesam. Nisam vježbala s njom i dobila je 1.
I sad kad netko čita sve ovo misli si “Ova je luda”.
A ja si mislim “Šta toliko očekuju od te djece”.
Malo skrolam po temi i vidim kako sam na forumu neprimjetna iako sam jako puno puta napisala kako ni muž ni na nikad nismo učili s djecom.
S tim da imamo nešto stariju djecu od ove o kojoj se ovdje piše.
Glavni razlog tomu je kaj oboje smatramo kako je škola njihov "posao" a malo i strah kako bi našim uplitanjem napravili djeci medvjeđu uslugu.
Za sada,kuc, kuc, i daljnje školovanje ide u dobrom smjeru. Stariji je pred diplomom (samo bakalar za sada), mlađa je dobro krenula s faksom.
Debeli potpis. Moji sinovi su imali teškoće u ranoj dobi, svaki svoje. Radili smo doma s njima kad je trebalo, ali svrha tih napora nije bila da djeca dobiju petice. Imali su oni i logopeda i psihologa i sve što smo im mogli organizirati, ali to je 2 sata tjedno ili manje, a u školi je nastava svaki dan.
Natrag na temu: mi smo nekako gledali da djeci pomognemo da se osamostale, da si pronađu načine učenja koji im odgovaraju. Više sam provjeravala stvarno znanje nego ocjene, a i tu sam se nasadila s nastavom njemačkog. Činilo mi se da je ok, a u srednjoj je ispalo da to i nije tako.
Provjeravala sam u nižim razredima kako bilježe ili pamte što je za zadaću. Na malom uzorku od samo dva djeteta razlike su bile značajne. Da ne tupim, mlađi sin se u potpunosti odlijepio u prvom srednje i uskratio mi pristup. Stariji i ranije iz većine predmeta osim jezika, gdje je povremeno tražio savjete do kraja srednje škole. Za većinu predmeta tipa matematika, fizika, kemija nisam ni znala što uče u srednjoj, a pogotovo ne za mlađeg sina koji je imao hrpu stručnih predmeta.
Našli su si metode koje im odgovaraju, svaki svoje.
Inače, mislim da ta komponenta nedostaje u našem obrazovnom sustavu. Rijetki su nastavnici koji učenika usmjeravaju kako učiti, koje su metode na raspolaganju, kako odabrati ono što ti odgovara i kako upravljati vremenom. Moj profesor HJ u osnovnoj školi napravio je odličan posao. Prije puuuuno godina ja sam doznala za mnemotehnike, organizaciju gradiva i slično. Mojoj djeci to nitko spomenuo njje u 13 godina škole.
Drago
Nano prosim lepo ,ja sam te se odmah sjetila i navela te
Posljednje uređivanje od Lili75 : 02.04.2023. at 11:11
Nano, spomenula te Lili u postu 192.
Bubilo hvala na preciznosti
Ma nisam se ja "uvrijedila".
No moji nisu spavali. Pogotovo stariji.
No nevezano, ono kaj sam htjela reći je kako je mene bilo strah njihove "nesamostalnosti" u učenju. Odnosno gdje je granica? Granica je mozda kao kod Peterlin kada dijete samo više ne da roditelju blizu, a mozda je granica kad gradivo i roditelju bude preteško. E sad, jel to dogidi u srednjoj ne znam. Al ak dijete želi na faks, do tig doba stvarno već treba biti samostalno u učenju.
E vidiš, meni je ovo kao roditelju neprihvatljivo.
Kad bude na faksu, vjerojatno ću olabaviti kriterije, iako mi ni za srednjoškolca još nije svejedno. Kad rješava zadatke ili piše referat do ponoći, a ujutro mora ustati u 6 da stigne na 1. sat, i onda sam kaže da mu se spava u školi na nekim satovima... ne znam, radije neka ne napravi zadaću do kraja ili dobije manju ocjenu, nego da je kronično neispavan
Ili neka počne raditi na vrijeme
To nam je bolna točka, često se natežemo oko toga. On bi radio kasno navečer, a ne može si priuštiti spavanje ujutro dokad bi htio. A potrebe za spavanjem kod tinejdžera nisu puno manje nego kod djece u osnovnoj školi, možda su čak i veće.
Dakle ovdje se uopće ne radi o uplitanju roditelja u školovanje djeteta (pogotovo ne u učenje s njim), nego o brizi za zdravlje. Što i jest odgovornost roditelja, do nekog uzrasta.
Ne kužim tanja_b.
Nisu spavali kao bebe. Odnosno stalno su se budili.
Ima jedan post od sirius gdje piše kako to s neučenjem je legenda kao i bebe koje spavaju. Nije baš tim riječima.
Trebala sam kopirat objavu
Ok, ja sam mislila da nisu spavali jer su učili do kasno u noć
Zaboravi cijeli post.
Ma da. Nisam jasno napisala. A nisam ni skroz pročitala temu al taj od post od sirius mi je bio baš simpa.
Iako sam već zaboravila to nespavanje uz male bebe.
Mene ste skroz zbunile s tim nespavanjem
No pamtim i danas svoje nespavanje dok su bili mali.
No ja baš trebam kontinuirani san.
Kad mi netko kaže super mi spava beba budi se samo u ponoć, oko 3h i u 6h ja sam ono wtf i to se zove super spavanje.
Odlutali smo. Vratite se cjelodnevnoj nastavi.
Bubilo, vjeruješ li da ćeš prestati doma učiti ako ti dijete uđe u eksperiment?
Nastavnici koje čitam kažu da bi djecu trebalo pustiti da uče "prirodno" i da imaju ocjene od 1 do 5 kao što je nekad bilo. Bez uplitanje roditelja.
Kako to pomiriti s Fuchsovom nakanom da 50% djece ode u gimnazije?
Neće jer je pomalo control freak
Dobro pitanje .
Uopce ne razumijem Fuchsovu izjavu o potrebi povecanja broja ucenika koji pohađaju gimnazije.
Dakle, trebalo bi upisati manje djece u strukovne.
Zar nije agenda zadnjih par godina destigmatizacija strukovnih zanimanja, usklađivanje s potrebama gospodarstva, "upiši struku, živi od svojih ruku"-reklama, organiziranja otvorenih dana strukovnih zanimanja, World skills natjecanja itd??
Tesko je pomiriti cinjenicu da imamo vise studijskih mjesta nego ikad, a maturanata manje nego ikad. Samo u zadnjih par godina biljezimo oko 5000 maturanata manje.
Mislim da zbilja ne znaju kamo idu i da svakih 5 godina mijenjaju pravac...ko pile bez glave...
Koliko sam shvatila ministru su trn u oku cetverogodisnja zanimanja . Jer kao ti bi mogli i u gimnazije jer nakon cetverogisnjih strukovnih u manjem postotiku zavrsavaju fakultete.
Trogodisnje strukivne ga ne zanimaju. Njih i tako nikad ne spominje u smislu da sluze-obrazovanju. Nego samo stvaranju deficitarne radne snage.
To da nema plana koji je plan za vise od godinu dana ili 5 godina, nazalost svi znamo.
On želi pojačati obrtničke, ali smanjiti upravne, turističke, tehničke, ekonomske i slične škole.
Fuchs ocito nije svjestan da se masa ucenika nakon kvalitetne cetverogodisnje skole moze zaposliti i u startu zarađivati više od onoga sto on nudi diplomiranim inzinjerima strojarstva, elektrotehnike, matematike, fizike...nastavi niz.
Jako mi je dobro poznat profil takvih ucenika:masa njih je ljenkasta, ali sposobna, znaju se snaci i ne mozes im prodati m.da pod bubrege. Nemaju zicflajša da bi godinama studirali ako im se u startu nudi novac. Kasnijim edukacijama uz rad mogu pratiti razvoj struke, obicno ih salje i placa firma. Win-win.
Ali Fuchs zeli sto? Umjetno povecati postotak VSS-a jer tako trazi neko EU-tijelo + odrzati pod svaku cijenu broj studijskih programa i radnih mjesta na faksu, cak i onih gdje se ne upise niti jedan student?
No, odmakli smo se od teme.
Slazem se s tobom.
Ne znam zašto se onda upisuju na fakultete koje ne završe.
Znači, Fuki bi da djeca idu u gimnazije, a u Zagrebu godinama traje borba oko upisa u gimnazije. Pa tko je tu lud.
Potrebna je samo jedna stvar da ne učim s djecom: da dođem na roditeljski na kojem netko od nastavnika kaže točno ovo:Neće jer je pomalo control freak
“Nastavnici koje čitam kažu da bi djecu trebalo pustiti da uče "prirodno" i da imaju ocjene od 1 do 5 kao što je nekad bilo. Bez uplitanje roditelja.”
Je l mi tako pao grah ili ne, al ja još u životu nisam bila na roditeljskom koji ne zvuči “oni mogu, oni trebaju, vi morate…”. Naravno nitko izričito ne kaže da to treba izgledati tako da ti sjediš s djetetom i radiš s njim, ali poruka je uvijek jasna: oni mogu i moraju imati bolje ocjene. Pa sam ja onda mali štreber koji se toga drži. Kod mojeg sina sat razrednika u velikoj broju slučajeva izgleda tako da jednog po jednog proziva za svaku ocjenu iz proteklog tjedna. Mojem npr. nekad kaže “4, stvarno?”. Stalno su to izjave: jako su popustili, moraju više, morate ih više…
Ne znam, ja to sve ozbiljno doživljavam
I ajde da ti dođeš doma i kažeš mu, kažu na roditeljskom da morate bolje, a dijete kaže, da u pravu ste i ti i oni, budemo bolje.
Naravno da bi bilo normalnije to “prirodno učenje”, i sigurno ima roditelja kojima je to dovoljno, i ne fermaju te priče na roditeljskom… ja jednostano ne mogu podnijeti pritisak da ih pustim njihovoj prirodnosti.
I da, naravno, ne vjerujem da će prestati raditi doma s cjelodnevnom nastavom. Upravo obrnuto, bit će preopterećeni ko nikad.
Što više razmišljam o tom konceptu cjelodnevne nastave (a i čitajući neke, očito nedovoljno informirane novinare čije mišljenje u drugim temama inače cijenim), sve više mi upadaju u oči dva problema:
-koncept cjelodnevne nastave za više razrede OŠ
-ideja da u nižim razredima cijelu nastavu izvodi samo jedna učiteljica (učitelj)
Jer, da su ponudili koncept da je CN namijenjena učenicima nižih razreda, da zamjenjuje ono što je dosad bio produženi boravak, i da je ravnopravno izvode dvije učiteljice (kao što je bilo i nekad u CN 70-tih i 80-tih), već to bi bio korak naprijed u odnosu na smjensku nastavu u većini škola, bio bi tehnički izazov kako to riješiti (s obzirom na nedovoljne prostorne kapacitete većine škola), i zahtijevalo bi dosta promjena, ali ne vjerujem da bi bilo toliko negativnih kritika prema cijeloj ideji kao sad.
Ovo, da će učenici viših razreda OŠ moći ispuniti sve zahtjeve predmetne nastave u školi i ostaviti učenje i udžbenike za sobom u 17 h kad odu doma - totalno je neuvjerljivo. A ideja da će jedna učiteljica bez problema hendlati nastavu i učenike od 8 do 15 (ili koliko već) sati, zvuči još luđe.
Ja sam sa starijim radila. Do kraja osnovne. Jesam li trebala, je li to pametno ili ne, nemam pojma, znam da nisam da bi te ocjene bile trojke u najboljem slučaju. A htjela sam da upiše srednju koju želi. Sad je drugi srednje, znam šta uči u smislu da ga pitam, iz čega ti je test i to je to. Radim s njim samo mat sat dva prije testa da vidim jel ima rupa, jer je to moje područje. U osnovnoj je njemu količina podataka iz pov, geo, bio bila smrt. Kratkoročno pamćenje mu je bilo koma, sve je trebalo utvrditi par dana ranije da mu to legne do testa/ispitivanja. Mat, kem nisu nikad bili problem, to je svladavao sa malo rada. Sada u srednjoj, strukovne predmete ima 5, eng, inf isto tako. Mat, kem čvrsta četvorka. Pov, geo, bude svega ali oko trice se vrti. Od prvog razreda slušam od učiteljice kako je škola naša briga koliko i njihova. Moj cijeli prvi razred nije znao šta je za domaći. Mislim da ni sad ne zna, ali ima svoje grupe di sazna. U prvom osnovne sam zamolila učiteljicu da ga podsjeti da zapiše, odbila je. Ne znam šta sam mogla nego nabaviti broj mame jedne odgovorne učenice i pitati svaki dan. Naravno mogla sam ga slati par mjeseci bez domaćeg u školu i čekati hoće li to uroditi plodom, ali ne znam šta bi postigla osim mase jedinica
Kod mene nije ekstremno kao kod BB ali isto uvijek slušam - nadzirite ih, kontrolirajte, pazite da pišu zadaće, pazite da uče, nemojte ih prepustiti sebi... super je kad netko može ali kad ne može što bi mi trebali kao roditelji napraviti? Ja ću dić ruke a drugi roditelj neće, i onda što?
Inace gradivo koje rade (bar do sedmog razreda) bi trebalo moći uvježbati i naučiti u periodu 8-15:30 kad bi to vrijeme bilo kvalitetno organizirano i odrađeno od strane nastavnika. Onda možda bi mogli živjeti američku školu bez zadaća i učenja vikendima... ovako, s ganjanjem svake ocjene za prosjek od petog, uz iste nastavnike kakvi su ujutro i popodne na "pomoći" mislim da neće biti puno koristi. Samo će se smanjiti vrijeme koje imamo na raspolaganju za odraditi ono što nastavnici neće.
A zašto je tooliko nemoguće? A kod Kae moguće?
Pa ne znam, valjda zato jer je u Americi sve moguće
A isto kao što je kod nas moguće da netko ima radni dan od 2 školska sata...Pa ne znam, valjda zato jer je u Americi sve moguće
Pa ne znam, valjda zato jer je u Americi sve moguće
Evo kolegica mi odlazi na mandat u Ameriku i djeca će morat nastavit po amer.programu na jesen, pa mogu prenijet njene dojmove jer je imala direktni uvid ovdje a i tamo će.
S obzirom da se oni vraćaju nakon 2god. U RH već sad je rekla da će potražit dodatnu pomoć za matematiku da se djeca mogu poslije vratit u naš sustav jer su joj prethodnice rekle da ta razina mat, koja se obradjuje tamo nije dostatna za djecu u našem škols sustavu
Posljednje uređivanje od Lili75 : 02.04.2023. at 16:15
Evo ja sam čula primjer djevojčice iz Hrvatske koja živi 4 godine u Švicarskoj, i sad bi se roditelji vratili u HR, a maloj se ne ide jer je čula od vršnjaka u HR da oni moraju učiti i doma
Jedna obitelj iz našeg kvarta ( klinci odlični matematičari! državni prvaci ( više put prvaci , više djece) čak i u srednjoj B program) su prije korone otišli kompletno u SAD na dvije godine otac dobio stipendiju za svoj faks, klinci su se tamo dobro snašli ali i još bolje se priviknuli sistemu kad su se tu vratili, eto najmlađi iz obitelji su sad srednjoškolci i nižu pobjede.....
Evo kolegica mi odlazi na mandat u Ameriku i djeca će morat nastavit po amer.programu na jesen, pa mogu prenijet njene dojmove jer je imala direktni uvid ovdje a i tamo će.
S obzirom da se oni vraćaju nakon 2god. U RH već sad je rekla da će potražit dodatnu pomoć za matematiku da se djeca mogu poslije vratit u naš sustav jer su joj prethodnice rekle da ta razina mat, koja se obradjuje tamo nije dostatna za djecu u našem škols sustavu
Ali to su i prije bili preodlični ( ne postoji ta riječ ali nek ipak stoji tu )
Ne vjerujem da bi običan matematičar se tako povratno snašao.
Ali postoje na webu postoje sve knjige iz matke od Kleta za osnovnu i srednju, a i Toni Milun
Posljednje uređivanje od jelena.O : 02.04.2023. at 16:51
Nije ni tu (trenutno) idealno, najvise zbog deficitarne radne snage nakon kovida i pogotovo kod nas u Minnesoti, jer smo u ovom trenutku savezna drzava s najNIZOM stopom nezaposlenosti. Ali koncept je postavljen tako da su razredi manji, do 22 ucenika u principu (dogodi se da ima i vise, s obzirom da nije realno da ce bas svake godine biti moguce uvesti ili ukinuti jednu sobu/razred ili izgraditi novu skolu), zaposljava se paraprofesionalce i poziva volontere na rad u skoli. Nase javne skole su doslovno otvorene svima koji placaju porez, a pogotovo roditeljima.
U osnovnoj skoli se ucitelj mijenja svake godine, a i sastav razreda (ovo mi je super jer, automatski, otpada vjecna titula 'dobre' i 'lose' djece po razredima. Kod tog mijenjanja se posebno pazi na to da u jednom razredu ne zavrse sva djeca s individualiziranim programima, odnosno sva djeca kojoj treba dodatna podrska u gradivu ili akceleracija.
Uz SPED (posebne potrebe) ucitelje i paraprofesionalce, u svim nizim razredima volontiraju roditelji. Moje radno vrijeme dozvoljava ovakav angazman pa, osim aktivnog sudjelovanja u izvrsnom odboru skole (kao jedan od sedam predstavnika roditelja) i sudjelovanja u jos jednom odboru na razini distrikta, volontiram kod kceri sat vremena tjedno. Roditelji obicno dolaze dva puta dnevno (svaki put po jedan) u vrijeme rada s malim grupama. Uvijek se nadje, u svakom razredu, netko tko moze (npr. zeli provesti svoj lunch hour u skoli jednom na tjedan). U to vrijeme ucitelj, na primjer, ispravlja testove ili radi 1 na 1 s ucenicima (to je normalna pojava svaki dan i doslovno se radi o individualiziranom pristupu za svako dijete). Ove godine, unutar mojeg sata, uciteljica ima 1 na 1. U to vrijeme ja pazim da svatko radi sto mu je zadano (pise na ploci, ne moram pamtiti), pomazem im odgovorima na pitanja (prvi razred su... ne trebam ja zbog toga u skolu, lako je) i podsjecam ih kad se mijenja raspored (svakih 15-ak minuta, s obzirom da su mali).
Stvarno se moze, samo je bitno postaviti sve na drugacije noge.
Ovako sam ja bila uvjerena dok nisam poslala djecu u skolu. Sad mi se cini da je to jedno opcenito :poop: kao ideja.
Evo kolegica mi odlazi na mandat u Ameriku i djeca će morat nastavit po amer.programu na jesen, pa mogu prenijet njene dojmove jer je imala direktni uvid ovdje a i tamo će.
S obzirom da se oni vraćaju nakon 2god. U RH već sad je rekla da će potražit dodatnu pomoć za matematiku da se djeca mogu poslije vratit u naš sustav jer su joj prethodnice rekle da ta razina mat, koja se obradjuje tamo nije dostatna za djecu u našem škols sustavu
Jedino sto sa sigurnoscu znam da je razlicito, no ne mogu reci da je pogresno, je prelazak iz srednje skole na fakultet. No opet, ne znam kako je tocno sad. Kod mene, nakon prijevoda hrvatskih svjedodzbi i diploma u americki sustav, problem s fakultetom je bio, najvise, u matematici. Kod nas su kalkulus i jos neki detalji dio srednje skole, a tu je to, na vecini fakulteta, obavezni predmet u prve dvije godine, prije izbora minor i major programa.
Mijenja li to sto na stvari opcenito u zivotu, rekla bih da ne.
Ono sto prosjecni amerikanac najcesce nema pojma, a sumnjam da mu utjece na kvalitetu zivota, su boje tapeta u dnevnoj sobi Glembajevih (pitanje s moje mature) i tocan datum kad je Napoleon prdnuo sedam puta u danu. To ne vidim da ce ovi moji ikad uciti u skoli ili na faksu. Na srecu.
U usporedbi prvog osnovne tu i prvog osnovne u Zagrebu, stvari koje uci moja kcer su skroz drugacije od onih iz Zagreba. Plus drugaciji pristup. Cetvrti razred bi mi vjerojatno bilo puno teze usporediti jer sin ne pohadja nastavu po redovnom programu (neki dan je rekao da mu je citanje iz 11. razreda (3. srednje) i matematike je ne znam sto, ne pratim detlajno). Mislim, sjedi u redovnom razredu, s ucenicima iste dobi i pohadja iste satove, ali matematiku i jezik, oni kojima treba, rade drugacije.
Znat ću sve detaljnije iz prve ruke kad joj djeca krenu u školu u Washingtonu.
Mala završava kod nas 6.razred,a sin 2.razred.
Nisam shvatila na redovnoj nastavi suradjuju s učiteljicom paraprofesionalci, roditelji i volonteri i nadgledaju rad djece, kako rješavaju zadatke??
Meni je tu upitna stručnost takvog kadra (osim ako je to čisti nadzor) a i ne razumijem šta ljudi nemaju svoje radno vrijeme. Nije mi zaista jasno kako to izgleda to praksi.
Pa i ja nisam stručna osoba za educiranje u osnovnoj školi, i imam svoje radno vrijeme, pa opet volontiram u 1 na 1 nastavi za dvoje djece
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
