Uvođenje cjelodnevne nastave

[tanja_b]

Pa evo ja od jučer cijelo vrijeme razmišljam o toj trojci ili četvorci. Nije stvar u tome da dijete tu i tamo dobije trojku, a zalomilo se mojima i 1 i 2 (i nikad nitko nije radio frku oko toga)…

Nego moj jaki osjećaj da bi oni u konačnici prolazili s nečim između 3 i 4 bez mog angažmana.
Evo, da sad pustim do kraja godine apsolutno sve, taj prosjek bi, sigurna sam, išao prema 4.0 .

Ma čak ako i maknemo po strani roditeljsku želju (koja možda i nije samo puka želja jer svi znamo koliko je narasla važnost i moć ocjena, od OŠ nadalje), roditelj mora moći procijeniti i što je realno očekivati od djeteta.
Ako vidiš da se trudi i radi, i prolazi na kraju s 3-4, pa ok, te su ocjene zarađene, ne mora imati 5 iz svega, i četvorka (trojka) je ocjena, itd.
Ali ako vidiš da je sposobno za više, a dobiva slabije ocjene zbog nekih drugih razloga, kao što su loša kvaliteta nastave, zaostaci u gradivu iz prethodnih razreda (iz tko zna kojeg razloga), neorganiziranost, zaigranost... zašto ne pomoći djetetu da se sabere i napravi tako da postigne svoj maksimum ili blizu tome?
Ok, ja ovo teoretiziram jer su situacije u kojima sam se morala uplesti bile vrlo rijetke. Ali neću tvrditi da ih nije bilo. A za prepoznavanje takvih situacija ipak treba barem donekle biti uključen u školske teme i pratiti što se dešava.
I opet - nisam učila s njim niti mu pregledavala zadaće.
Ali sam znala kakvu nastavu ima iz kojeg predmeta, i gdje treba biti na oprezu, a gdje mogu pustiti jer nije bitno. Govorim o osnovnoj školi - srednja je neka druga priča.

Sto se tice ocjena, nije mi uopce neprihvatljiva ni trojka ni cetvorka.
Nije mi uopce toliko bitna ocjena koliko mi je krivo da zbog nezainteresiranih i neispirativnih profesora zamrzi neke predmete.

Ovo je i meni bio prioritet. Ali na kraju se pokazalo da je moj utjecaj u tom aspektu bio zanemariv