Draga Peterlin,
hvala na savjetima.
Razgovarala sam danas s razrednicom, koja je rekla da će uključiti pedagošku službu škole. Isto tako sam je naručila privatno kod psihologa jer se termin na uputnicu čeka vječno i nismo imali neko super pozitivno iskustvo u Klinici za zaštitu djece i mladih.
U glazbenu školu ide, ide i na gimnastiku i programiranje, najbolju prijateljicu ima van tih svih slobodnih aktivnosti, premda i ona ide na gimnastiku. (nisu se tamo upoznale, nego prije).
Ne bih je voljela seliti jer mislim da je poteškoća u njoj i da bi se ista stvar dogodila i u drugoj školi. Ja sam imala teških iskustava s kolegama u OŠ, u srednjoj sam procvjetala. Nisam baš imala prijatelja i druge cure su mi se rugale zbog debljine (nisam uopće bila tako debela) i naočala. Ja sam kao i moja kćer jako borbena pa sam se znala i potući s kolegicama iz razreda. Ali unatoč svemu bila sam nesretna. Prijatelje sam nalazila među djecom prijatelja mojih roditelja i s njima sam se dobro slagala.Doduše, ja nisam baš tako mrzila školu kao ona. A bila sam lošija učenica od nje. U razredu sam sjedila na ušima, a doma niti sam učila, niti radila zadaće. Ne znam kako su to moji roditelji dozvolili.