Strah od mraka

[čokolada]

X na n.grace

Jedno je dijete patilo od noćnih terora od 1. do 8 g. života. Znalo je biti baš zastrašujuće. Prošlo samo od sebe, ona se toga gotovo i nije sjećala, bio je to samo odraz njenog hiperaktivnog dnevnog života.

Drugo dijete patilo je do neke 12. g. od noćnih mora, dolazila nam u krevet gotovo svaku noć, kasnije je razvila metode samoobrane (na granici s OKP-om...provjeravanje stanja u sobi, određeni rituali prije spavanja) i danas soava sa svjetlom u hodniku, a tek nam je nedavno ispričala kakvi su to užasi bili odnosno kad je dorasla do ozbiljnig guglanja, našla je neki američki ili engkeski članak koji je opisivao točno što joj se u glavi događalo.
To mi je osvijestilo da sam i sama kao dijete patila od istog - pojednostavljeno, najčešće su to bili neki apstraktni oblici koji kreću prema meni i gutaju me. Uvijek osjećaj smrtnog straha.