Strah od mraka

[emily]

a kako se konkretno provodi to "rezanje"?
ne provociram, stvarno me zanima

[Tanči]

a kako se konkretno provodi to "rezanje"?
ne provociram, stvarno me zanima

Kao u svemu u životu, tako i u odgoju djeteta imam stavove od kojih ne odstupam i imam one oko kojih sam fleksibilna.
Protivnica sam permisivnog odgoja koji je bio jako popularan kad se moje dijete rodilo.
Iako se tu insinuira da sam stara i sa slabim živcima, ni jedno nije točno.
Stara nisam i imam iste stavove kao i prije 23 godine kad sam postala majka.
Isto tako sam i psihički potpuno zdrava.
Kad je spavanje, škola, odlazak doktoru, jelo, uzimanje lijekova, primjereno odijevanje i ponašanje…u pitanju, tu nema rasprave. Nema hoću- neću ili ja bi ovako pa ne bi pa bi onako pa ne bi…
Nenenene
Toga kod mene nema.
Dijete može birati hoće li odijenuti plave ili žute hlače, ali ne može birati hoće li uopće odijenuti hlače ili će u gaćama u školu.
Karikiram, ali nadam se da kužiš.
Isto je sa spavanjem.
I nema rasprave.
Ako sam 100% sigurna da je dijete zdravo i da samo zeza, e pa onda lijepo leži i bulji u strop do jutra.
Briga me.
Nema šetnje. Nema ustajanja. Nema “pišanja” i žlempanja vode po deseti put zaredom.
Nema!
Plače? Neka plače.
Kuži se razlika kad plače na silu i kad plače s razlogom.
…
Da ne duljim. Nikad nisam imala ovakvih problema. Nije da nije probala, jer svi ponekad probaju testirati granice, ali nismo joj dali.
Spava s nama. Ok.
Više ne spava. Ok.
Nema šetnje.
Noć je za spavanje.
Uvijek u isto vrijeme jer djeca jako vole red.
Jelo?
Samo, isključivo i jedino u kuhinji za stolom i u vrijeme obroka.
Nema hodanja s rajnglicom za djetetom.
Nema nutkanja i nagovaranja i futranja sa slatkišima.
…
Danas kad je odrasla i studira i ima očajan raspored je isto, samo vrijeme prilagođavam pa smo tako jučer u 22:00 jele prvi i jedini kuhani obrok za taj dan.
U kuhinji. Za stolom.
…


Sent from my iPhone using Tapatalk

[n.grace]

Nikad nisam imala ovakvih problema. Nije da nije probala, jer svi ponekad probaju testirati granice, ali nismo joj dali.

Prva rečenica je ključna, jer tko nije prošao ili ne prolazi muku s anksioznim djetetom ne može znati koliko je to teško.
Jedno je testiranje granica, pravi problem je nešto sasvim drugo i zato se treba posavjetovati sa stručnjakom.