Jučer smo imali razgovor sa sinovom psihologicom pa sam spomenula taj njen strah. Ona ima malo starije dijete od nje i potvrdila je da je to isto jedna od faza u to doba.

Vratili smo ju kod nas u krevet. Osjetila sam da se malo probudila u neko doba, stisnula se uz mene i opet zaspala.
U vrtiću je bilo bolesne djece po koje su dolazile mame pa je i ona sva umorna prije spavanja plakala da želi mene.

Možda joj falim malo, da budemo više skupa, pa zato ta gluma oko straha (samo par puta je bio pravi strah), maženja i slično

Probat cemo tako izmjenjivati naš i njen krevet pa da vidimo