Ma da barem se zeli ušuljati kod nas, ponudila sam joj x puta.

E to je, ona se probudi, napravi kaos, pa još zaspi malo. A ja onda puna adrenalina i gotovo.
I to, kakvo vikanje bezveze. Nigdje nije mrak, sve vidi.
Doslovce pomalo izgleda kao isprobavanje granica. Jer više ne spominje bube, samo mrak i kao spavanje je glupo, ne želi spavati.

Ma miks svega je očito.
Čak bih joj pustila i da gleda tv, ali me strah kako će onda nenaspavana proći dan. U vrtiću više ne spavaju, a popodne ima ili logopeda ili trening. Ajd dva dana možemo probati,kad nema ničeg

Sad sam toliko umorna da se osjećam kao zombie.