Strah od mraka

[Lili75]

Tanči,

Nisu nas roditelji vodili i da se razumijemo ja sam po svojim stavovima u vezi odgoja jakoooo slična tebi. Hoću reći razumijem tvoje stavove.

Al ajmo probat ne generalizirat, nisu sva djeca ista. Danas su drugačija vremena, sve više je djece na psihijatriji i farmakoterapiji, nikad više anksioznosti i depresije kod tinejdžera i adolescenata. Nemam nikakva osobna iskustva al vidim oko sebe, kod svojih prijatelja, poznanika. Zaista je teško ma preteško gledat da se dijete muči svaki dan, dijete koje bi trebalo uživat u životu i mladosti.
Pišem općenito naravno o današnjici i izazovima, nikome konkretno.

Vrci već ima jedno starije dijete za koje je instinktivno posumnjala da nešto nije u redu, kasnije je dijete dobilo dijagnozu (pisala je o tome). Majčin instinkt je po mom mišljenju najbolja smjernica kako i kuda dalje (ako si majka želi priznat i ne negira). Tako da Vrci samo se vodi svojim instinktom i sretno dalje!

[Tanči]

Lili, ne generaliziram. Napisala sam kako ja radim ili bih radila pa je ispalo da sam stara i živčana. Nije li to generaliziranje?

Vrci je došla tu po savjete i dobila ih je pa će vjerojatno neki i iskoristiti.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[n.grace]

Nikad nisam imala ovakvih problema. Nije da nije probala, jer svi ponekad probaju testirati granice, ali nismo joj dali.

Prva rečenica je ključna, jer tko nije prošao ili ne prolazi muku s anksioznim djetetom ne može znati koliko je to teško.
Jedno je testiranje granica, pravi problem je nešto sasvim drugo i zato se treba posavjetovati sa stručnjakom.

[čokolada]

Evo, ja stara sam i živčana, pomalo već i senilna , u odgoju hitler mi je srednje ime, permisivnost je zadnje što bih prakticirala (takav mi
je genetski kod)
Danas, nažalost više nego ikad prije, znam da sam nešto doma trebala osluhnuti navrijeme jer nije da nije bilo znakova, samo su bili diskretni, taman za odmahnuti rukom i reći - pubertet!
Ali na forumu je uvijek isto - ako se meni nije dogodilo, onda ne postoji .

[Tanči]

Ali na forumu je uvijek isto - ako se meni nije dogodilo, onda ne postoji .

Evo. Opet generaliziranje i ne samo ti. Post prije tebe spominje kako ja nešto ne znam.

Ako ne pišem ne znači da ne znam ili da nisam iskusila.

I ja i moje dijete jako dobro znamo i što je anksioznost i depresija i fobije i svašta nešto.
I borile smo se sa svakakvim demonima i tko zna kaj nas još čeka.

No dobro. Napisala sam svoje mišljenje. Tko je htio shvatiti- shvatio je.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Vrci]

Jučer smo imali razgovor sa sinovom psihologicom pa sam spomenula taj njen strah. Ona ima malo starije dijete od nje i potvrdila je da je to isto jedna od faza u to doba.

Vratili smo ju kod nas u krevet. Osjetila sam da se malo probudila u neko doba, stisnula se uz mene i opet zaspala.
U vrtiću je bilo bolesne djece po koje su dolazile mame pa je i ona sva umorna prije spavanja plakala da želi mene.

Možda joj falim malo, da budemo više skupa, pa zato ta gluma oko straha (samo par puta je bio pravi strah), maženja i slično

Probat cemo tako izmjenjivati naš i njen krevet pa da vidimo

[čokolada]

Reži.
Pusti priče i reži.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Ali, onda ne možeš ovako rezolutno napisati. Jer ne znaš što je s druge strane ekrana. Možda je cendranje, a možda i nije.

[Lili75]

Lili, ne generaliziram. Napisala sam kako ja radim ili bih radila pa je ispalo da sam stara i živčana. Nije li to generaliziranje?

Vrci je došla tu po savjete i dobila ih je pa će vjerojatno neki i iskoristiti.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Ne znam tko je insinuirao da si straa i živčana, ja zaista nisam.

[n.grace]

Evo. Opet generaliziranje i ne samo ti. Post prije tebe spominje kako ja nešto ne znam.

Naravno da ne znaš, ne poznaješ dijete, obitelj, okolinu i zato treba biti oprezan sa savjetima.

[Vrci]

Dužna sam update

Došli smo u fazu gdje vidim da ne voli i dalje mrak, ali samo onaj u kući i u njenoj i našoj sobi.

Skoro svaku večer zaspi u svom krevetu, uz moje maženje. Ima dva noćna svjetla, slabija, i 10 božićnih lampica na baterije, isto nije prejaka svjetlost.
U noći oko 4-5 ponekad dođe k nama u krevet. Nekad me probudi prije toga, dok stoji na vratima, ako mi nemamo noćno svjetlo. Ako ga imamo samo uskoči k nama, par noći nisam ni čula kad je došla, samo ju ujutro vidjela pored sebe.

Nekad joj dopustimo da cijelu noć spava kod nas.

Za sad nam to odgovara, vidim da se jako želi maziti sa mnom. Uspijem se nekako i naspavati.

Očito je neka faza, proći će kao što je i došlo.