Strah od mraka

[n.grace]

slažem se s emily, to je zaista malo dijete koje se noću trese od straha, kakvo rezanje u korijenu, prijetnje, uskraćivanje aktivnosti? dijete ima 5 godina!
Vrci, budi strpljiva i nježna i prema njoj i prema sebi, pokušajte naći neko rješenje da joj se smanji taj strah, to je grozan osjećaj i nama odraslima, kamoli malom djetetu.

[tanja_b]

slažem se s emily, to je zaista malo dijete koje se noću trese od straha, kakvo rezanje u korijenu, prijetnje, uskraćivanje aktivnosti? dijete ima 5 godina!
Vrci, budi strpljiva i nježna i prema njoj i prema sebi, pokušajte naći neko rješenje da joj se smanji taj strah, to je grozan osjećaj i nama odraslima, kamoli malom djetetu.

Pa baš to. Osim toga, nisam shvatila, korijen čega treba rezati? Pa takvi strahovi se razvijaju upravo u toj dobi. S vremenom ih većina i prolazi sama od sebe. Treba naći rješenje da vam svima skupa to ne bude toliko traumatično. Strog pristup i zabrane bojim se da bi imali kontraefekt kod tako malog djeteta, a strah ne bi riješili.
Nisam shvatila, zašto ona odbija doći u vašu sobu, ili da netko od vas spava kod nje? Je li vam to ikad uspjela objasniti?

[čokolada]

X na n.grace

Jedno je dijete patilo od noćnih terora od 1. do 8 g. života. Znalo je biti baš zastrašujuće. Prošlo samo od sebe, ona se toga gotovo i nije sjećala, bio je to samo odraz njenog hiperaktivnog dnevnog života.

Drugo dijete patilo je do neke 12. g. od noćnih mora, dolazila nam u krevet gotovo svaku noć, kasnije je razvila metode samoobrane (na granici s OKP-om...provjeravanje stanja u sobi, određeni rituali prije spavanja) i danas soava sa svjetlom u hodniku, a tek nam je nedavno ispričala kakvi su to užasi bili odnosno kad je dorasla do ozbiljnig guglanja, našla je neki američki ili engkeski članak koji je opisivao točno što joj se u glavi događalo.
To mi je osvijestilo da sam i sama kao dijete patila od istog - pojednostavljeno, najčešće su to bili neki apstraktni oblici koji kreću prema meni i gutaju me. Uvijek osjećaj smrtnog straha.