Ana i mamino zlato prvotno napisa
Evo ukratko,
dječak iz slične priče. Rano sam uočila da kasni u jezičnom razvoju. Kontrole su bile jednom godišnje psihologa i logopeda, a potvrđivale su ono što sam i sama vidjela odnosno slušala svaki dan. Ali terapiju nije dobio, vjerojatno jer nije imao tko raditi s njim od logopeda.. Onda je došao do dobi od 5 godina kada smo u dogovoru s njegovim pedijatrom krenuli dalje 200 km. SUVAG u Karlovcu nam je puno pomogao. Oni su prvi napravili puni dijagnostički test i alarmirali do mjere odgode upisa u školu (dvije godine prije samog upisa ?!). Tada kreće borba odnosno privatni logoped. Jednom do dva puta tjedno i puno rada kod kuće. Profesorica je bila puna strpljenja i znanja. Manji problem je bilo izgovaranje glasova. Radili su vježbe grafomotorike, vježbe koncentracije, vježbe pamćenja, snalaženja na papiru, pronađi razlike, vježbe reprodukcije, pjesmice napamet. Brdo toga što se ja sama ne bi nikad sjetila. Postoje i posebne vježbenice koje smo kupovali. Uspio je upisati se u 1. razred. Sada je 3. Nakon 3 i pol godine je prestao ići na vježbe. Sada dobije iz diktata 5, rješava svoje obaveze kako treba iako i dalje ima taj motorički nemir, ali rješava to na treningu.
Odgovori s citatom