Predivno Rino, predivno! Sličnu sam stvar preživljavala.Na žalost ja svog izabranog anđela nisam mogla imati jer mi je za njegovu skrb bilo potrebno jako puno novaca, obzirom da je invalid, a u Srbiji je teško i za odgoj zdravog deteta. On je imao sreće da izađe iz doma, ali sam sigurna da ga njegova nova švedska mama nikada neće voleti kao ja!

Što se tiče tvog problema, potpuno se slažem sa savetima koje si već dobila, ali bih samo dodala o p r e z n o! Ovde kod nas je kontakt sa centrima socijalne skrbi vrlo klizav teren a socijalni radnici (čast izuzetcima) jako nezgodne osobe, a pogotovo ako skuže da ti je nešto-neko dete jako značajno i da mu poklanjaš neobičnu pažnju i ljubav. Iako se iskreno nadam da je u Hrvatskoj situacija barem malo bolja ipak ti savetujem da se bobro pripremiš, informišeš izokola i pribaviš sva potrebna dokumenta, uverenja i dozvole pa tek onda da potpuno otkriješ karte i kažeš za koga si zainteresovana.
Možda ti je kraći put da se sama prijaviš za udomiteljicu, kako ne bi gubili vreme na čekanje venčanja itd. Mislim da ćeš tako lakše moći kasnije da ga posvojiš. Mališan je prešao starosnu dob koja je "interesantna" klasičnim posvojiteljima, pa se nadam da ćeš ga dobiti jer si ga u pravom smislu izabrala.
U svakom slučaju, sretno ti želi mama dve devojčice(biološke) i tvrdi da je ljubav prema biološkom i nebiološkom detetu potpuno ista!!!!!!!!