Sto znaci biti dobar prijatelj?

[lost]

Danas smo svi rastrgani na sto strana i bizi. Puno se od nas ocekuje. Koliko se onda mozete davati u prijateljstvu?

Opisat cu vam svoja iskustva. Nemam uopce nijednog pravog prijatelja i dosta sam se opekla u zivotu tako da imam zid. Nista nije bilo bolje po pitanju drustva ni dok sam bila otvorena.
Mislim da sam dobra frendica jer slusam i pomazem savjetima i slicno. Ali ljudima to nije dovoljno i ne cijene me. Jako su zahtjevni i kriticni. Iniciraju koflikte i sve oce instant. Licemjerni su i pripisuju mi svoje mane, da sam umisljena npr. Kompleksasi, sabotiraju iz nesigurnosti, ljubomore, nezrelosti.

Ne valja mi sjedilacki zivot u velikom gradu. moderno je otkazivati, kasniti stalno i slicno, ponasati se bez minimuma postovanja. Da sam na selu u prirodi, bilo bi mi ljepse, no kako bi tek tamo bila izolirana.
Ne mogu naci nikog sa slicnim prioritetima.
Netko da vise vrednuje ono iznutra, a ne trcanje za interesima. Ljudi bi se slikali za instagram i isli po svuda, a meni do pravog razgovora i svakodnevnice. Cim nisam od akcije, ni za avanture, gotovo, jer nezanimljiva sam i ne odgovaram njihovim zeljama. Ili se lako uvrijede i percipiraju to kao odbacivanje. U biti bi iskoristavali bilokog kao pratnju za putovanja i evente, nije im primaran karakter.

Ne mozes tu bit fleksibilan i od kompromisa, jer nesto il volis, il ne volis. Imamo razlicite interese. Ne zelim forsiranje.
Kao da moram glumiti nesto, inace me ne prihvacaju. Naravno da se mijenjati necu.
pa jesam li losa prijateljica ako mi je prevelika zrtva raditi stvari koje ne volim da bi usrecila poznanike s kojima to nije ni deklarirano prijateljstvo, niti su se dokazali?

Toleriram razlicitosti i nikad ne silim nekog da ide samnom van na nesto sto se meni ne dopada. Zato i imamo vise poznanika, svako je za nesto. No, ekipa ima suprotnu filozofiju.
cini se da ljudi cim je neko drukciji od njih, to vide negativno. Istina da se dublja povezanost ne moze postici ako nismo slicni.
No, s obzirom kako danas ljudi kukaju da su se otudjili, zasto su onda izbirljivi? Ne pasu svi sa svima jasno. Ali prekidati poznanstva radi banalnosti i zamjenjivati stare poznanike sa novima kao da su ljudi stvari? Sve je lazno.
moto danas je da je sve prolazno, dok traje traje. Svi su se pomirili s tim i nitko nema ni namjeru pravog prijateljstva. Meni je to gubljenje energije. Rado bi da imam povijest s nekim, a ne stalno ispocetka.
Nemam vise ni snage za ici u krug tako. Cini se da ako izgubis prijatelje iz skole, u odrasloj dobi ni ne mozes naci pravu prijateljicu vise?
Ljudi su u svojim krugovima, u poslu, obitelji. Inace se ne uklapam u generaciju, a ni u mladje, jer nemam djecu i nemamo onda puno dodirnih tocaka.

Potrosila sam se u povrsnim poznanstvima mislec da ce se razviti u prijateljstva, ali nisu nikad.
Ne znam kako uopce pristupiti danas novim ljudima?
Svi traze, uzimali bi i zamjeraju cim ne funkcionira tako.
Ili misle da pod duboki razgovor spada jednosmjerno iscrpljujuce opterecivanje bez mjere s negativom.
ne mogu naci prijateljicu s kojom bi se bas poklopila, da je kvalitetna, skromnija. i cini se da privlacim krive ljude s izvrnutim vrijednostima.



Savjete koje dobivam su da se opustim i ne opterecujem s tim, da uzivam solo pa ce vec neko naici. Govorili su mi tako jos u srednjoj. I evo 40g, pa dosta mi je takvog praznog zivota, a i takvih savjeta. Razocaran si, umoran, zatvaras se u sebe. Ima gorih stvari, ali sto kad se osjecas usamljeno i sam i s poznanicima?
Imam nostalgiju za prijateljstvima iz skole. Ne bi ih obnavljala jer je nemoguce, okolnosti i oni su se skroz promjenili. Nego, zar vise nikad necu imati s nekim taj osjecaj da sam ko doma kak smo si dobri?
Da sam samotnjak i da mi je super ovako, okej, ali nije. jer nije moj izbor.

Inace sam flegma, povucena i mirna po prirodi, al ako i upoznam nekog simpa, osoba je skroz pasivna, ne inicira kontakt, ne odrzava, nego zanemaruje odnos.
(Kad pisem svi, mislim na veliku vecinu, a valjda ima i zdravih i kompatibilnih ljudi, samo ne znam zasto mi ne dolaze? trazim, nema ih.)
Rado bi zenske prijateljice da mozemo o emocijama, ali sam primijetila da se cure vise ni ne znaju saliti, preosjetljive su, ne mogu biti svoja kraj njih u strahu da ce se naljutiti. Svima trebam ici uz dlaku. Ego do neba. Zato mi je lakse s muskim prijateljima, vise su logicni. Al ne zelim se dovoditi u situacije gdje ce to opet biti neiskreno iz drugih pak razloga.

Netko ima srece pa iz prve klikne i nadje svoje BFF, a netko nikako naci match. Nema opcija, moje sorte.
Eto, to su neka moja razmisljanja i ventiliranje, pa da cujem komentare. Nemojte biti zloceste pliz. stalno sam kanta za necije frustracije.
Ideje kako i gdje da upoznam prijateljice, nisu bas od pomoci, jer sam se stvarno trudila puno, ali ok, moze ajde. Hvala.

[Peterlin]

Hello,

Prijateljstvo je dvokraka poluga. Za pozitivan odnos dvoje ljudi treba nekoliko stvari:
- iskrenost
- povjerenje
- dobronamjernost
- tolerancija

Osim toga, trebate imati neke zajedničke interese, odnosno teme o kojima možete razgovarati.

Iz ovog tvog posta gore ja bih zaključila da imaš prevelika očekivanja. Ljudi srednjih godina nemaju vremena za tričarije (imaju obitelji, posao, stvarne probleme koje treba rješavati) pa se ne mogu družiti s drugima na način kako to mogu srednjoškolci ili penzioneri, ljudi koji imaju više slobodnog vremena.

Iz vlastitih cipela - mene samoća nikada nije opterećivala. Bolje sam nego u lošem društvu. Kraj priče.

Imam nekoliko dugogodišnjih prijatelja s kojima komuniciram POVREMENO, kako se tko sjeti i osjeti potrebu. Čestitamo si BiNG, rođendane i druge važne datume, povremeno se vidimo, razmijenimo misli i slično, a družimo se kako stignemo. Ne baš prečesto, jer imamo posao, obitelj, stare roditelje, druge zanimacije (svatko svoje - netko putuje, drugi imaju vikendice, treći djecu na školovanju u inozemstvu...) i aktivnosti i slično.

Za mene se bit prijateljstva svodi na to da nema veze koliko je vremena prošlo od zadnjeg poziva ili poruke i tko je bio taj koji je zadnji pokrenuo kontakt. Baš me briga. Pravi prijatelji su mi ljudi s kojima mogu u svako doba nastaviti razgovor gdje smo stali, bez obzira je li prošlo 2 dana ili 2 godine od zadnjeg razgovora ili poruke. I da, nema ih puno.

[lost]

To je drugo kad imas stare frendove s kojima si ful dobra, pa vam je ok ne vidit se 2g. Iako meni, ak je to tako rijetko, to je vise bolje poznanstvo. Zavisi, imam i ja par starih, ali ne bliskih frendova, koje vidim svake druge godine, i to tako hlapi. Posebno ako sve ja moram prva, ko da trcim za njima.
Dopisivanje i telefoniranje je meni bezveze.
Ako ne zivite na drugim kontinentima, nego u istom gradu, kako se ne mozete vidjeti vise od jednom u 2g?

Ako tek upoznam nekog novog i taj hoce da se iduci put vidimo za 2g, pa to nema nikakve sanse za prijateljstvo. Koliko put cemo se vidjet u zivotu, 20?
Ljude koje rijetko vidjam, svakih nekoliko mjeseci, znaci da si ni nismo bas, ili nije reciprocno. Ne znaci da su losi, samo nismo dosta slicni. Nije ni meni do cestog druzenja ni kompliciranja, ali ako mi je stvarno super s nekim i blizu smo, htjet cu ga vidjet vise.
ako neko smatra da je prijateljstvo tricarija za koju nema vremena, i imamo drukcije prioritete i vrijednosti, onda nista. bitno je pasanje po karakteru, emotivno, intelektualno, duhovno, politicki, po ukusima, situaciji, okolnostima, zeljama...

Velim, ne pripadam u srednjovjecni nacin zivota po tom sta si nabrojala, nismo na istoj frekvenciji. Svi imamo obaveze i probleme, i uz to vecina ima bogato ispunjen zivot obitelji i drustvom, no sta je s ljudima u tim godinama koji nemaju? Druziti se s 20godisnjacima ili penzicima? njihov tempo isto nije moj, i rijetko tko u tim godinama ima mentalnu dob nekog u 40’.

Previse ocekujem, hm...

[rehab]

Imam puno ljudi koje nazivam prijateljima i jaaako sirok krug ljudi za koje osjecam da me vole, koje bih mogla nazvati u trenutku nevolje i znam da bi bili tu za mene.
Ove osobe koje nazivam prijateljima nazivam tako iskljucivo zato sto ih ne mogu okarakterizirati kao poznanike. Poznanstvo smatram nekom usputnom i povrsnom kategorijom, a oni to nisu pa nemam boljeg izraza.
Ipak, ako cemo o onome sto stvarno smatram da prijateljstvo jest, jedinom pravom prijateljicom smatram svoju sestru jer sam jedino pred njom 100% onakva kakva jesam i jedino ona poznaje sve ono dobro i lose sto sam ja kao osoba.
Opcenito smatram da covjek ne moze imati puno pravih prijatelja u zivotu, ali, da budem brutalno iskrena, ako mi bas toliko mnogo ljudi ne odgovara, zapitala bih se je li do mene ili do drugih? Ne mislim u smislu da si losa osoba, nego mozda da ti treba neka strucna podrska da izgradis svoje socijalne vjestine. Ljudi su puni mana, slabosti, nose svoje terete ali ne treba ih tek tako odbaciti.
Druga stvar, i ja ponekad pozelim vratiti se u mladenacko doba onog neopterecujuceg, intezivnog prijateljstva, ali, Peterlin je dobro primijetila, u srednjim godinama ljudi koji imaju posao i djecu cesto nemaju vremena i zivaca odrzavati prijateljstva na nacin kao sto su mogli prije.
Ja bih na tvom mjestu razmislila o svim ovim faktorima i popricala sa strucnom osobom o svojim ocekivanjima i socijalnim vjestinama.

[ina33]

Složila bih se i sa Peterlin i sa rehab. Mislim da razmišljaš u apsolutima ("pravo prijateljstvo" itd.) koji su meni strani. Vjerojatno si introvert, što nije ništa loše. Ni sama nisam neka miss kompromisa i nisam za kompromise ako bole. Otežavajuća ti je okolnost što si sama, ako dobro razumijem nemaš djecu i partnera, pa možda na prijateljstvo stavljaš prevelik ponder i očekivanja koja netko s obitelji ne može ispuniti, a solo prijateljice vjerojatno hoće avanture ili most dok ne upoznaju nekoga. Mislim da je tvoj ključ za sreću bolje upoznavanje i prihvaćanje sebe i manja očekivanja od drugih ljudi. Predlažem ti neki hobi ili nabavku ljubimca - možda bi zadovoljilo dio tvojih potreba. Svakodnevni interfejsing s nekom prijateljicom je meni nezamisliv, npr., zahtijeva puno veći "prijateljski libido" nego što ga ja imam. Ukratko, iskreno, u prijateljstvu se mogu ja osobno davati "malo" ako to znači svakodnevno čavrljanje ili provođenje vremena više puta tjedno. Mogu se dati (barem ja mislim) dosta u nevolji i povremeno. I tako mislm da većina ljudi. Sretno u prihvaćanju sebe i drugih i otpuštanja nekog mita o the big friendshipu, po meni. Sve je utilitarno, mi, naši odnosi, odnosi sa samim sobom. Mislim da prvo moraš poraditi na tom prijateljstvu - prijateljstvu sa samom sobom. E, tu ti želim the big friendship, tu je jedino i moguć !

[lost]

nemam dovoljan broj postova, pa mi moderator tek kad je na forumu mora odobriti post, i zato kasnim u odgovorima i nema smisla, jer tudji postovi su objavljeni prije mog…

Uglavnom, rehab, slazem se da se prijatelji poznaju u nevolji. Kad sam bila bolesna od svih visegodisnjih poznanika samo dobila prazne rijeci da brzo ozdravim. Nitko se nije konkretno ponudio pomoci.
Jednu curu sam bas pitala dal bi mi pomogla, i rekla je da ne bi, (nije ni izgovor smislila).
Po tome znam da mi nitko nije pravi frend, i po jos toga naravno…
Imamo onda slicna ocekivanja, rehab, pa kaj ce mi psiholog? Nemre ih natjerat na budu ljudi.

Imam fajn socijalne vjestine. Pa imam puno poznanika. Ne znam zakaj mi nece bit pravi prijatelji? Nisu inspirirani?
nudila sam se da im nosim hranu i stvari iz ljekarne dok su bili bolesni, pa su odbili jer su imali pomoc vec od nekog drugog. Ok, al meni nisu bili pomogli kad je trebalo, tako da…
svatko ima svoje granice ocito.
Ne volim needy, clingy, nesamostane ni ocajne ljude, nego svi nekad trebamo pomoc.

@ina33, da introvert sam. I zato apsolutno nemam energije za cuti se svaki dan s nikim, niti mi se druzi par put tjedno.
Pas je covjekov najbolji prijatelj, jer ne govori i bezuvjetno voli. Ne moze nazalost nikako zamjeniti ljude, da. Ali ok, kuzim, thanks.

[Vrijeska]

ma kakve priče o emocijama?!
emocije su nama je l mi šefica digla tlak ili nije, jesu me djeca iznervirala ili nisu, jesu susjedi opet smeće krivo bacili ...

ja bih se na tvom mjesto oslonila na poznanike koje si navela (a koji su sigurno nešto više od poznanika) i razvila aktivnosti i druženja na različitim poljima

i ja isto imam prijatelje koji idu na koncerte samnom, druga koja ide u kazalište ili kino, treća za šetnju po kvartu, četvrte za izlete (s njima se najmanje vidim na kavi i neformalnim druženjima, ali godišnje odemo na 2-3 višednevna izleta) ... peta za ljetne šetnje u selu ... dakle, s različitim ljdima svoje različite interese mogu ispuniti ... a ne trebam ni zanemariti forum.roda.hr i sve ove forumašice koje su tu godinama (mislim da o nekima znam više nego o svojim prijateljima, iako ih nikad nisam upoznala)

i svima nam tako odgovara
mislim da netko od nas inzistira na čestim druženjima van ovih okvira i razgovorima o emocijama, da bismo se brzo razišli i više ne bih imala društvo za u kino, druptvo za koncert ili pak za otkriti neku novu destinaciju

također mislim da previše idealiziraš prijateljstvo i tražiš nešto što je rijetko ostvarivo u realnom životu

[sirius]

Svako vrijeme nosi svoje.
Mislim da nema popravka ako nismo stekli i odrzali prijateljstva iz mladosti. Takva dimenzija prijateljstva tesko se moze steci i ostvariti u zreloj dobi, posebno jer ljudi imaju partnere i obitelj. Tada je tim ljudima vecinom partner - prijatelj. Novi , dobri poznanici mogu se naci u nekim krugovima zajednickih interesa. Ako bude srece takvi ljudi mogu postati i prijatelji. Ali zaista ne znam nikog od svojih prijateljica i poznanica da ima prijateljicu s kojom na tjednom ili dvotjednoj bazi izlazi i razgovara o emocijama.

[ina33]

Razgovori o emocijama i to su možda... neshvaćeni. Ja to shvaćamo onako introvertski - razgovor o tome što je bitno.. Slažem se s vrijeskom - i ja imam koloplet raznih za svašta, ali ne razmišljam jesu li pravi ili nisu, mislim ne znam ni za sebe jesam li prava ili nisam. Neku socijalnu mrežu imam koja zadovoljava razne potrebe, onda valjda ija njima zadovoljavam jer traje. .

Ne slažem se sa sirius da nema popravka ako nismo stekli i održali prijateljstva iz mladosti. Jedino ako definiramo mladost do 50-te . Ja imam i iz škole (ako je to mladost), ali i iz zrelosti, svi su mi jednako dobri, nemam uopće taj osjećaj ako nije iz mladosti, sve je propalo - moja mladost je u drugom gradu, pa možda i zato. Isto tako, ako mi netko ne paše ili se raziđe, neću a konto neke tradicije i jer je iz mladosti bit rob tog odnosa. Partner mi nije prijatelj u tom smislu, ne zadovoljava te potrebe.

Lost, budi malo pragmatičnija u doživljajima, ako možeš, bit će ti lakše. Neće psiholog druge ljude natjeravat da budu "bolji" (većina ljudi, po meni, je OK - nit su sveci, nit su hladni vrazi), nego može tebi pomoć da u smislu da ne bude potraga za Sv. Graalom "pravog prijatelja" što god to bilo kome značilo. Psiholog ti može pomoći jedino mijenjati tebe, a nešto te muči čim iz virtualnog mraka postavljaš pitanja.

Sretno u odgovorima!

[ina33]

Zapravo, mislim da je "bug" u onome "naravno da se mijenjati neću". Mislim da moraš vidjeti jel' ti ta maksima čini dobro ili ne. Ne u smislu da ideš naokolo na stvari koje će te kao introverta iscprljivati, nego možda da malo smanjiš očekivanja od drugih ljudi. Knjige, priroda itd., ako te to može motivirati - to bi ti bio moj savjet. Priroda će možda okupiti ljude koji vole slično. Ljudi se sastaju i rastaju, ništa nije za vječnost, pucaju i brakovi, obiteljski odnosi, a kamoli ne prijateljstva. Sretno!

[ina33]

T
Ako ne zivite na drugim kontinentima, nego u istom gradu, kako se ne mozete vidjeti vise od jednom u 2g?

Pa evo - vrlo lako. Puno će ti ljudi reći da će prije vidjet prijatelja iz mjesta u koje dolazi par puta godišnje nego u gradu u kojem živi - jer se može odgoditi i zato se često ne dogodi. Meni to ne znači da "nije pravo". Ja bih ti predložila "pool" nešto starijih žena od tebe koje su već ispratile djecu iz gnijezda, a nisu sljubljene s muževima u smislu da dolaze u paru na sve živo. Takvih ćeš možda naći u planinarskim društvima, ne znam tvoje preference. Fiksacija na "moram naći prijatelja, gdje ga naći" isto možda ne pomaže.

Ja ne podnosim "računovođe" u odnosima - ko je koliko čega, ko je koga zadnje zvao itd. To ne bih tolerirala. Svatko ima svoje preference, bitno je da osoba nema subjektivni osjećaj iskorištavanja.

[ina33]

Svako vrijeme nosi svoje.
Ali zaista ne znam nikog od svojih prijateljica i poznanica da ima prijateljicu s kojom na tjednom ili dvotjednoj bazi izlazi i razgovara o emocijama.

Ovo ne znam ni ja. Ma ni jednom mjesečno. Ali se onda dopisuju.

[Riri92]

I ja bih rekla da je takvo prijateljstvo teško ostvarivo. Zvuči mi čak i romantično, razgovori o emocijama, slični interesi, prioriteti.. naravno da je teško ostvariti prijateljstvo s potpuno različitom osobom, ali zašto ne kompromis ponekad? Ne znači to da mijenjaš sebe, ali moraš se prilagoditi nekad. Nekad ti, nekad druga strana. Nekad se negdje ode, nekad netko bira gdje, mislim da je tako kod većine ljudi. I mislim da se tu ne radi o prevelikoj žrtvi ni o tome da trebamo usrećiti poznanike, nego o razvoju prijateljstva.

I ne čitaju ljudi misli. Kažeš da si jednu osobu pitala za pomoć i koliko ja čitam, samo je ona rekla da ne bi. Okej, nju križaš. Drugi se nisu ponudili. Po meni nije nužno križanje. Ni ja se ne nudim ljudima da im idem u ljekarnu. Uz četvero djece i uz današnje vrijeme u kojem imaš opciju da ti se valjda bilo što dostavi na prag, uopće ne mislim na to da trebam nuditi donošenje hrane i dostavu lijekova. Ako me netko izravno pita, nije problem. Ovisi i o situaciji naravno, da me prijateljica nazove da je pala i slomila nogu, dolazim. Ali ako me nazoveš da si pokupila neki virus i da ti curi nos, a gle, brzo ozdravi

Prevelika očekivanja znaju ubiti prijateljstvo. Ja sam prekinula jedno prijateljstvo nedavno upravo zbog prevelikih očekivanja od druge strane. Uz sve obaveze, više stvarno nisam mogla trpiti kukanja o tome kako joj nisam prava prijateljica jer se nismo dugo vidjele na kavi/nisam taj dan pitala kako joj je bilo na poslu/nisam joj odgovorila na poruku 3 sata... Počelo me opterećivati i nisam više htjela taj odnos. Ne kažem da je to kod tebe slučaj, ali hoću reći da nekad ljudi ne žele prijateljstvo s nekim tko ima velika očekivanja jer nemaju kapaciteta za to. Ne zato što su loši ljudi, nego zato što nemaju vremena.

[sirius]

Razgovori o emocijama i to su možda... neshvaćeni. Ja to shvaćamo onako introvertski - razgovor o tome što je bitno.. Slažem se s vrijeskom - i ja imam koloplet raznih za svašta, ali ne razmišljam jesu li pravi ili nisu, mislim ne znam ni za sebe jesam li prava ili nisam. Neku socijalnu mrežu imam koja zadovoljava razne potrebe, onda valjda ija njima zadovoljavam jer traje. .

Ne slažem se sa sirius da nema popravka ako nismo stekli i održali prijateljstva iz mladosti. Jedino ako definiramo mladost do 50-te . Ja imam i iz škole (ako je to mladost), ali i iz zrelosti, svi su mi jednako dobri, nemam uopće taj osjećaj ako nije iz mladosti, sve je propalo - moja mladost je u drugom gradu, pa možda i zato. Isto tako, ako mi netko ne paše ili se raziđe, neću a konto neke tradicije i jer je iz mladosti bit rob tog odnosa. Partner mi nije prijatelj u tom smislu, ne zadovoljava te potrebe.

Lost, budi malo pragmatičnija u doživljajima, ako možeš, bit će ti lakše. Neće psiholog druge ljude natjeravat da budu "bolji" (većina ljudi, po meni, je OK - nit su sveci, nit su hladni vrazi), nego može tebi pomoć da u smislu da ne bude potraga za Sv. Graalom "pravog prijatelja" što god to bilo kome značilo. Psiholog ti može pomoći jedino mijenjati tebe, a nešto te muči čim iz virtualnog mraka postavljaš pitanja.

Sretno u odgovorima!

Sva prijateljstva , u svim zivotnim fazama , imaju neke svoje specificnosti.
Ljudi djele zajdnicke interese, i zivotnu fazu.
U mladosti se pretresa o ljubavima, spoznaji sebe, smislu zivota ...na potpuno drugi nacin nego u zrelijoj dobi
Ljudi sa drugacijim zivotnim iskustvom ne znam koliko imaju strpljenja za razgovore koji ih sjecaju na mlade dane i dileme koje su tada imali. Jednostavno nisu u istoj zivotnij fazi. Kao sto ljudi koji nisu u vezi i nemaju obitelj vjerojatno nemaju zivaca za razgovore o dilemama koje se imaju u toj zivotnoj fazi. Ono sto bi ljude mglo povezati je zajednicki interesi i/ili slicno zivotno iskustvo, pod uvjedtom da karakteri nisu bas kruti.
Ali kao i u ljubavi, mora se uloziti trud , ali nema nista na silu. Kemija i klik se dogodi ili ne dogodi.

[Peterlin]

Gledam svoj privatni mobitel - kontakte na WhatsApp.

Nema ih puno. Svrstavaju se u nekoliko grupa:
- obitelj (uža i šira) - to mi uzme najviše vremena i kapaciteta jer živimo zajedno pa se nužno moramo dogovarati i usklađivati, a šira obitelj podrazumijeva starije članove koji također traže trajnu skrb
- bliski prijatelji (vjenčani kumovi su nam dugogodišnji prijatelji, krsni kumovi moje djece su nam također dugogodišnji prijatelji iz mladosti, a osim te tri obitelji mm i ja imamo još svega par ljudi s kojima kontaktiramo godinama i nekako smo uspjeli održati te odnose, iako nam se sada putovi ne preklapaju baš često. Slažem se sa sirius - teško je ostvariti takve odnose s ljudima koje smo upoznali nakon tridesete godine života)
- kolege s posla (to je trenutno najčešća komunikacija silom prilika, jer smo u kontaktu na dnevnoj bazi pa znamo što se i kako događa i imamo zajedničku platformu)
- ostali (grupa s joge, susjedi i slično)

I da - mm i ja imamo solidan partnerski i prijateljski odnos koji kompenzira puno toga. Imamo ne samo prijatelje nego i članove obitelji na raznim stranama Hrvatske (i šire) i često ne stignemo ni njima posvetiti vrijeme koje zaslužuju, ali vidim da je i njima isto. Sva sreća da postoje brze komunikacije, jer bez toga bi bilo puno teže. Vidimo se kad uspijemo uhvatiti slobodno vrijeme istovremeno, a to stvarno nije često. Odavno od toga ne radimo dramu nego se prilagođavamo situaciji kako najbolje znamo i umijemo.

[lost]

Hvala svima na odgovorima. ako ste me neke tako dozivile, stvarno uopce nikada ne radim dramu oko toga ako netko ne odgovori na poruku tjednima, ili se ne cujemo ni ne vidimo mjesecima i slicno, niti prekidam prijateljstvo radi tog. Kvaliteta nad kvantitetom.
I micem se od ljudi koji su takvi jer me iscrpljuju. volim zdrave osobe koje imaju stabilne odnose bez kaosa. Ne sudim, ne uvjetujem, i ocekujem isto- slobodu i uzivanje. Kolicna druzenja je samo jedan od faktora, u pitanju su vise neki drugi kapaciteti.
fokusiram se na ono sta nam je zajednicko i da nam je ugodno dok se druzimo. boli kad znam da nekom nije puno stalo, niti je odana, ni od povjerenja. Romantik i idealist jesam, ali realna sam istovremeno.

Oko davanja, danas su to igrice. ne volim kad se stavlja sve na vagu, ko transakcija. bilo bi lijepo da ljudi sta traze, i nude. Naravno da nema jamstva, ali ako vec imaju stav da nista nije vjecno, nece se bas ni truditi, niti na to gledat ko neprocjenjivo.

A ono oko emocija sam mislila, da na intropekcijske analize koje nisu svaciji cup of tea volim osebujne ljude s kojima mozes vodit kompleksni, promisljeni razgovor. to me ispunjava, volim ranjivost i otvorenost. a zivciraju me hladni i bezosjecani. ne ide to ako nismo u istoj zivotnoj fazi, ili ne idemo u istom smjeru, jer ne volim nazalost slusati o sefici, poslu, djeci, muzu, tracevima, temama kao sto ste rekle, koje nisu dio mog svijeta, niti volim biti blizu ljudi kojima se dize tlak.
I da, ina33, definitivno sam tip za prirodu.

Oko psihologa sam bila sarkasticna. njemu radi svoje ideologije, ajmo to tako reci, ne bi, jer mi prijatelje nece stvoriti. I zadovoljna sam sa sobom. Ne bi se mijenjala u nesto sto je drustveno prihvatljivo vecini, pa ni u pogledu prijateljstva.
Ima sigurno osoba poput mene jos, samo nisu ceste, ili su odustale od potrage.
I slazem se sa sirius, prijateljska kemija, flow, se desi, sudbina. I polovicni klik je rijetkost.Ovako kad se moras objasnjavati, pravdati, stalno neki nesporazumi, to nije to.

Ok, mislim, vecina zenica me donekle ipak skuzila.

[sirius]

Pa da, u tome je kvaka.
Da neki ljudi imaju drugacije zivotno iskustvo i potpuno drigacije prioritete. Prijateljstvo sa zenama u cetrdesetima ukljucuje i price o njihivim zivotnim iskustvima. Sto posljdicno ukljucuje muzeve, bivse muzeve , djecu , kod nekih bolesti i stare roditelje. Prijateljstvo je davanje i primanje. Davanje ukljucuje (i )davanje svog vremena i paznje oko stvari koje su vazne drugoj strani.
Kao netko sa zivotnim iskustvom problema u egzistenciji, problema u skolovanju i zdravlju djece, i tako nekim ne romanticnim stvarima vrlo prizemnim i realnim, ne bih imala zivaca slusati price nekog bez takvog zivotnig iskustva koji zeli da se vecina razgovora svodi na dubokoumne razgovore, o toku ( najcesece) njegovih misli. Jednostavno je tako. Ne zelim svoje slobodno vrijeme trositi na osobe kod kojih imam osjecaj da su neki procesi jednosmjerni. Vlastiti ego je zeznuta stvar , nekad smatramo da je nase pravo da ga uvijek stavimo na prvo mjesto.

[Peterlin]

To je drugo kad imas stare frendove s kojima si ful dobra, pa vam je ok ne vidit se 2g. Iako meni, ak je to tako rijetko, to je vise bolje poznanstvo. Zavisi, imam i ja par starih, ali ne bliskih frendova, koje vidim svake druge godine, i to tako hlapi. Posebno ako sve ja moram prva, ko da trcim za njima.
Dopisivanje i telefoniranje je meni bezveze.
Ako ne zivite na drugim kontinentima, nego u istom gradu, kako se ne mozete vidjeti vise od jednom u 2g?

Ako tek upoznam nekog novog i taj hoce da se iduci put vidimo za 2g, pa to nema nikakve sanse za prijateljstvo. Koliko put cemo se vidjet u zivotu, 20?
Ljude koje rijetko vidjam, svakih nekoliko mjeseci, znaci da si ni nismo bas, ili nije reciprocno. Ne znaci da su losi, samo nismo dosta slicni. Nije ni meni do cestog druzenja ni kompliciranja, ali ako mi je stvarno super s nekim i blizu smo, htjet cu ga vidjet vise.
ako neko smatra da je prijateljstvo tricarija za koju nema vremena, i imamo drukcije prioritete i vrijednosti, onda nista. bitno je pasanje po karakteru, emotivno, intelektualno, duhovno, politicki, po ukusima, situaciji, okolnostima, zeljama...

Velim, ne pripadam u srednjovjecni nacin zivota po tom sta si nabrojala, nismo na istoj frekvenciji. Svi imamo obaveze i probleme, i uz to vecina ima bogato ispunjen zivot obitelji i drustvom, no sta je s ljudima u tim godinama koji nemaju? Druziti se s 20godisnjacima ili penzicima? njihov tempo isto nije moj, i rijetko tko u tim godinama ima mentalnu dob nekog u 40’.

Previse ocekujem, hm...

Ljudi koji to nemaju, a žele se družiti, trebaju si naći nekakve društvene aktivnosti. Bratemili, danas barem ima toga koliko hoćeš... Ako se ne želiš osjećati "pridošlicom", odabereš neku aktivnost koja počinje s početkom kalendarske ili školske godine. Ja sam 15 godina išla na jogu u jednu ustanovu, ali nakon korone prebacila sam se u drugu koja mi je fizički bliže. Bila sam pridošlica prva tri termina, ali uskoro sam se udomaćila. Neke žene koje su tamo i inače znam iz kvarta, iako ne mogu reći da su mi prijateljice. To je rang poznanica.

Ostalo: Možeš putovati (ima jako širok iizbor - od vikend kupanja do aranžmana 3 tjedna na Tajlandu i sve između), možeš se u kvartu uključiti u razne aktivnosti, volontirati u zajednici (Zagreb ima volonterski centar, a može se i na druge načine - Hrvatski crveni križ, domovi za starije osobe, domovi za nezbrinutu djecu i slično - ja sam vozila starijeg sina u Specijalnu bolnicu Gornju Bistru dok je bio član volonterskog tima u srednjoj školi). Mene takve aktivnosti ispunjavaju i svakako ću im se vratiti u nekom trenutku, iako sad baš nemam puno vremena na raspolaganju. Ako si vjernica, ima sigurno u okviru crkve nekih volonterskih aktivnosti, a također i izleta, koncerata i drugih aktivnosti.

Razne druge aktivnosti - kreativno pisanje, razne radionice, npr. ovo (to je iz mog kvarta): https://www.knap.hr/centar/radionice/

Ja samo čekam da se dočepam mirovine (još par godina), pa da se upišem na radionicu tkanja. Voljela bih i napredni tečaj šivanja, pletenja i druge kreativne stvari, ali tkanje mi je nešto posebno i o tome ne znam skoro ništa, pa me zanima.

Ostalo: Planinarska društva su klasika za ljude koji žele upoznati druge osobe sa sličnim interesima i vole prirodu. MM i ja planiramo se vratiti tome kad se stvore uvjeti (bili smo članovi u mladosti, svatko u svom krugu i jedno vrijeme zajedno), samo ako bude zdravlja.

Pjevački zborovi za one koji imaju smisla za to - također zabavno... Ako ne, onda te ništa ne sprječava da uživaš u glazbi. Sad ima hrpa ljetnih događanja - Grič, Štros, Dvorišta... nema šanse da pogledamo i poslušamo sve što nas zanima. Baš je mm nabavio karte za ovaj koncert (to je sutra): https://divan.fyi/event/apollo-5/ Sigurni smo da ćemo tamo naći poznate ljude iz svoje mladosti koje zanima ista vrsta glazbe.

Eh, sad, zadovoljava li navedeno tvoje kriterije za "pravim prijateljstvom" - nemam pojma. Meni bi sve to bilo ok, ali to sam ja.

[lost]

tocno sirius, samo da se sad ne digne frka jer nitko nije reko da je jedno bolje ili iznad drugog, nego je razlicito. Mogu nakratko poslusat o temama koje mi nisu napete, npr. ima toga i jos: moda, sminka, shopping, ali ako vidis da je nekom cijeli svemir nesto sto tebi nije… lakse je ljudima koji su jednostavni.

I hvala peterlin na prijedlozima. volim muziku, volontirala sam, vjernica sam, nije da se nisam pokusala angazirati u susjedstvu i slicno, a zasto je sve zavrsilo na rangu na kojem je, pitaj boga valjda ovo sta sirius kaze, idemo si obostrano na zivce haha

[Lili75]

Jako zanimljiva tema, lost ja bih imala sto sta napisat drugacije od cura al sad ne stignem jer sam u velikoj gužvi.
Javim se sutra.

[ina33]

Ja mislim da razumijem sto bi ti - malp filozofskih tema. Imam i takvih, al gi su rjedji. Moja neka ekipa vec zna da necu komentirat novi izgled od badric, ko je kome ocitao modnu lekciju, il komentirat novu baladu od grase i luke nizetica, ko sto se njima ne da o usporedbi zdravstva amerike i evrope i o nekim off filmovima...i sve 5. Necu rec divno za grasu i takve stvari - znaju da ja to necu komentirat i prihvatile su, sta ce. Znaju da nacelno ne gledam tv pa o showvima zadnja doznam itd. Ne moram se pravit nit cu to gledat samo zbog njih.

[sirius]

tocno sirius, samo da se sad ne digne frka jer nitko nije reko da je jedno bolje ili iznad drugog, nego je razlicito. Mogu nakratko poslusat o temama koje mi nisu napete, npr. ima toga i jos: moda, sminka, shopping, ali ako vidis da je nekom cijeli svemir nesto sto tebi nije… lakse je ljudima koji su jednostavni.

I hvala peterlin na prijedlozima. volim muziku, volontirala sam, vjernica sam, nije da se nisam pokusala angazirati u susjedstvu i slicno, a zasto je sve zavrsilo na rangu na kojem je, pitaj boga valjda ovo sta sirius kaze, idemo si obostrano na zivce haha

Zivotno iskustvo daje neku dubinu. Prozivljeno doda par slojeva toj osobi. Ako imas zivotni iskustvo i djelis ga s osobom koja zeli biti tvoj prijatelj...a ta osoba direktno ili manje direktno daje do znanja da joj je to dosadno, tesko da ce ista biti od tog odnosa.
Sve ce uvijek ostati na razini najvise dobrih poznanika koji imaju zajednicke interese.

[lost]

Davanje ukljucuje (i )davanje svog vremena i paznje oko stvari koje su vazne drugoj strani.
Kao netko sa zivotnim iskustvom problema u egzistenciji, problema u skolovanju i zdravlju djece, i tako nekim ne romanticnim stvarima vrlo prizemnim i realnim, ne bih imala zivaca slusati price nekog bez takvog zivotnig iskustva koji zeli da se vecina razgovora svodi na dubokoumne razgovore, o toku ( najcesece) njegovih misli. Jednostavno je tako. Ne zelim svoje slobodno vrijeme trositi na osobe kod kojih imam osjecaj da su neki procesi jednosmjerni.

Sirius, egzistencijalne teme su mi ok ak vuku na filozofiju, volim nerdy i nacitane. cuj, spajanje nespojivog, mucenje, i sama si rekla da ti je dosadno kad ja te slojeve kao ti nemam. Sta se moze

ina33, da, nekonvencionalna sam, nekomformist.
Suzdrzavam se od komentiranja ukusa o filmovima i slicno, ali zelim bit autenticna i opustena u drustvu da mogu otvoreno rec gdje stojim, bez da nastane cirkus ak sam brutalno iskrena.
Ne mijenjam nikog, al cesto se ovako nekako sve svodi da se moram mijenjati kako drugi hoce…vise sam rezerva, pretvaraju se da smo ok, no kad nije po njihovom, idu dalje cim naidje bolje.

Ajde zanima me sta ima Lili75 za reci, veli da ima nes drugacije od svih dosad.

[sirius]

Sirius, egzistencijalne teme su mi ok ak vuku na filozofiju, volim nerdy i nacitane. cuj, spajanje nespojivog, mucenje, i sama si rekla da ti je dosadno kad ja te slojeve kao ti nemam. Sta se moze

ina33, da, nekonvencionalna sam, nekomformist.
Suzdrzavam se od komentiranja ukusa o filmovima i slicno, ali zelim bit autenticna i opustena u drustvu da mogu otvoreno rec gdje stojim, bez da nastane cirkus ak sam brutalno iskrena.
Ne mijenjam nikog, al cesto se ovako nekako sve svodi da se moram mijenjati kako drugi hoce…vise sam rezerva, pretvaraju se da smo ok, no kad nije po njihovom, idu dalje cim naidje bolje.

Ajde zanima me sta ima Lili75 za reci, veli da ima nes drugacije od svih dosad.

Nije zapravo stvar u dosadi , nego u povezivanju.
Stvaranju veza. To je puno dublje od teme razgovora.
Ljudi se najdublje povezu kad djele neko zajednicko iskustvo.
Ili kad netko nema slicno iskustvo, ali ga razumije na nekoj drugoj razini. Ljudi sa jako razvijenom empatijom to mogu. Mogu uci u tude cipele bez da su njihove.

[lost]

Povezivanje samo po slicnim iskustvima ili traumama nije pametno, i cesto ni ne zavrsi dobro, jer svako ima jos hrpu dimenzija u sebi.
Ili ljudi kojima je sve tako zanimljivo, cesto zapravo sebe lijece kroz druge (kompleks spasitelja i slicno). Ne uvijek, ali...
Vecina ljudi ima nekakvu empatiju, bar kognitivnu, ako ne emotivnu. Cak i psihopati, zato i jesu opasni. Samo neki poremecaji nemaju bas nikakvu.
U teoriji, onda bi se svi (osim tih spomenutih) mogli iskreno povezati sa svima, samo da suosjecamo.
U praksi je za prijateljstvo, ne poznanstvo, potrebno puno vise sastojaka…ali i empatija je svakako bitna.

[sirius]

Moje prijateljice i ja svoje traume lijecimo kod psihijatra ili terapeuta. Prijatelji su za drustvo ,razmjenu misli , pijanke , tulume i putovanja . Nisu terapeuti , osim ako slucajno ispadnu terapeuti. Slucajno i neobavezno.

[rehab]

Lost, ne moras mijenjati i prilagodjavati sebe kao osobu, ali socijalne vjestine podrazumijevaju prilagodjavanje drustvenoj situaciji.
Svaka misao se moze izreci na neki ok nacin, a nekad se stogod moze i presutjeti. Nekad se mogu prilagoditi i otici s drustvom tamo gdje mi se ne svidja ali svi zele tamo ici, a onda dalje nastaviti ispunjavati svoje glazbene, filmske, filozofske koje god potrebe sama ili u drustvu s nekim.
Socijalne veze se stvaraju tamo gdje se ljudi globalno osjecaju ugodno, dobrodoslo i ispunjeno u bilo kojem smislu. Ne mora sve biti brutalno iskreno i my way or no way.

[lost]

Sirius, slazem se. Teski razgovori non stop su naporni. Sto vise smijeha i zabave, to bolje.

rehab, ok, kul, to si ti. Ja sam skroz suprotna i to fakat ne mogu. Meni to zvuci vise ko networking ili da vjezbamo socijalizaciju na ljudima i da smo svi umjetni i pristojni. ko posao. Nije mi vajb. Fejk. Ne znam kak to ljudi mogu ni zas to rade, da bi pripadali? Ja sam zadnji put to radila u 5.razredu, stvari koje mrzim iz dna duse. mislim, rehab, ako ti tak mozes funkcionirat i bit sretna, dugorocno, super. Valjda si ful fleksibilna.

Meni poznanstva dosegnu neki plato po kolicini tog sta nam je zajednicko i dalje od tog nema, stagnira, kolko god da dugo traje. Ok mi je to, aj bar nes, bolje neg nis. ali druga strana odustane. Ili pocne fantazirati da je nezadovoljna, jer nisam kao rehab.
Pa boze moj, fale i meni neke stvari, pa ih ne zahtjevam od ljudi kojima to uopce nije djir.

Haha, ko da pricam o razvodu braka. ali zapravo i je do mentaliteta. Na negativno se fiksiraju. Zamjeraju sitnice ko da se radi o velikom zlu.
pricam o dugogodisnjim prijateljstvima koja su mi nastala i raspala se u 30’. Ajde da se takve stvari desavaju jer smo klinci u ranim 20’ koji se jos traze, ali formirani ljudi…
upoznavanje je proces koji traje, a ljudi to ne bi, nit su sposobni za to, nego kriterije bi samo povisili, jer oni to zasluzuju. a samnom pravac u kantu za smece.
ko je sad tu kome los frend?
Mislim da se radi o tome da osobe nisu jedna za drugu i to je to.

[rehab]

Sirius, slazem se. Teski razgovori non stop su naporni. Sto vise smijeha i zabave, to bolje.

rehab, ok, kul, to si ti. Ja sam skroz suprotna i to fakat ne mogu. Meni to zvuci vise ko networking ili da vjezbamo socijalizaciju na ljudima i da smo svi umjetni i pristojni. ko posao. Nije mi vajb. Fejk. Ne znam kak to ljudi mogu ni zas to rade, da bi pripadali? Ja sam zadnji put to radila u 5.razredu, stvari koje mrzim iz dna duse. mislim, rehab, ako ti tak mozes funkcionirat i bit sretna, dugorocno, super. Valjda si ful fleksibilna.

Meni poznanstva dosegnu neki plato po kolicini tog sta nam je zajednicko i dalje od tog nema, stagnira, kolko god da dugo traje. Ok mi je to, aj bar nes, bolje neg nis. ali druga strana odustane. Ili pocne fantazirati da je nezadovoljna, jer nisam kao rehab.
Pa boze moj, fale i meni neke stvari, pa ih ne zahtjevam od ljudi kojima to uopce nije djir.

Haha, ko da pricam o razvodu braka. ali zapravo i je do mentaliteta. Na negativno se fiksiraju. Zamjeraju sitnice ko da se radi o velikom zlu.
pricam o dugogodisnjim prijateljstvima koja su mi nastala i raspala se u 30’. Ajde da se takve stvari desavaju jer smo klinci u ranim 20’ koji se jos traze, ali formirani ljudi…
upoznavanje je proces koji traje, a ljudi to ne bi, nit su sposobni za to, nego kriterije bi samo povisili, jer oni to zasluzuju. a samnom pravac u kantu za smece.
ko je sad tu kome los frend?
Mislim da se radi o tome da osobe nisu jedna za drugu i to je to.

Ah, zelju za pripadanjem sam zapravo ostavila tamo negdje u srednjoj skoli. Nema tu nista fejk ni umjetno. Jednostavno sam s godinama i sazrijevanjem dosla do zakljucka da zelim birati ljubaznost, toplinu i dobrotu prije svega i da u odnosima zelim biti konstruktivna. Zelim donositi i ciniti dobro kad god mogu i gdje god mogu radi sebe, jer se ja tako osjecam ispravno i pozitivno. Napisala si da si vjernica pa cu reci misao koja je bila glavna nit u jednoj propovijedi na misi koju sam nedavno slusala. Svecenik je pricao o tome kako se ljudi na ispovijedi uglavnom zale na ono sto su im drugi ucinili i kako su ih povrijedili, a onda nam je dao zadacu da kroz naredni tjedan razmisljamo o tome kako je drugima s nama i kako se drugi osjecaju pored nas. Evo, to mi je super pocetak za svakoga tko osjeca da je zapeo u nekom medjuljudskom problemu. Ne mora znaciti da cemo doci do uvijek do zakljucka da je u nama problem, ali dobro dodje za rad na sebi.

[lost]

rehab, a to sad nijanse, i ovisi sve o cem se radi.
ovako opcenito u medjuljudskim odnosima, s bakama na placu, tetama u ducanu, susjedima, ili bilogdje, treba bit pristojan i ne kvarit nikom dan.
U prijateljstvu moras bit svoj, inace to nije pravo prijateljstvo, nego neka maska. Kavez. Ja evo ne mogu hodat po ljuskama jajeta oko nikog. Govoris frendu samo ono sto zeli cuti da ga istina ne zaboli i slicno. Ne bi takve frendove, ne fala.
Prijatelji koji su me najvise povrijedili su upravo bili takvi, lazni. Jedno govore, drugo rade, trece misle. Nema tu nis konstruktivno, vec destruktivno ak se neko cijelo vrijeme predomislja i neodlucan je u glavi oko tog sta ce samnom, a druzimo se godinama.

ko kad neko hoda s nekim 10g i onda ga nece zenit. Ups.

Kazes da to radis radi SEBE, jer se ti tako osjecas ispravno i pozitivno...tu je meni sve receno. sebicnost. I put do pakla poplocen je dobrim namjerama. Pod slicnom parolom su se tako ti moji bivsi frendovi ponasali, da njima nije neugodno, jer sto bi bilo kad bi mi rekli sto stvarno misle. izigravaju svece i moralnu superiornost, a skrivaju prave motive. Sad, jel svjesno ili ne manipuliraju, nebitno.

Opet, dolazim do istog zakljucka, da nije svako za svakoga. Nema potrebe ni smisla da se autenticnost poistovjecuje sa zlobom. Nekom ce takve osobe sjest, nekom nece. Ljudi zele da se odnose prema njima na razne nacine.

[rehab]

rehab, a to sad nijanse, i ovisi sve o cem se radi.
ovako opcenito u medjuljudskim odnosima, s bakama na placu, tetama u ducanu, susjedima, ili bilogdje, treba bit pristojan i ne kvarit nikom dan.
U prijateljstvu moras bit svoj, inace to nije pravo prijateljstvo, nego neka maska. Kavez. Ja evo ne mogu hodat po ljuskama jajeta oko nikog. Govoris frendu samo ono sto zeli cuti da ga istina ne zaboli i slicno. Ne bi takve frendove, ne fala.
Prijatelji koji su me najvise povrijedili su upravo bili takvi, lazni. Jedno govore, drugo rade, trece misle. Nema tu nis konstruktivno, vec destruktivno ak se neko cijelo vrijeme predomislja i neodlucan je u glavi oko tog sta ce samnom, a druzimo se godinama.

ko kad neko hoda s nekim 10g i onda ga nece zenit. Ups.

Kazes da to radis radi SEBE, jer se ti tako osjecas ispravno i pozitivno...tu je meni sve receno. sebicnost. I put do pakla poplocen je dobrim namjerama. Pod slicnom parolom su se tako ti moji bivsi frendovi ponasali, da njima nije neugodno, jer sto bi bilo kad bi mi rekli sto stvarno misle. izigravaju svece i moralnu superiornost, a skrivaju prave motive. Sad, jel svjesno ili ne manipuliraju, nebitno.

Opet, dolazim do istog zakljucka, da nije svako za svakoga. Nema potrebe ni smisla da se autenticnost poistovjecuje sa zlobom. Nekom ce takve osobe sjest, nekom nece. Ljudi zele da se odnose prema njima na razne nacine.

Krivo si me razumjela. Nije uopce bit u laganju i stavljanju maski, nego u toplini i ljubaznosti. Npr.ja sam s frendicama pristala otici na koncert Sase Matica iako je to sve samo ne moj glazbeni ukus. Zvale su me, hajde bit ce nam super, ma hajde moze, zasto ne. Znam samo par pjesama, ta vrsta glazbe je van moga svemira i one to dobro znaju, ali vecer smo zavrsile umiruci od smijeha i sprdajuci se na moj racun. Mogla sam frknuti nosom na njihov glazbeni ukus, kategoricki odbiti taj odlazak i druzenje, ali zasto bih ako mogu izabrati dobru segu i vecer druzenja. Na taj jedan poziv koji sam prihvatila doslo je i pet poziva koje nisam prihvatila jer mi se nije dalo. Znaci nisam se zbog njih pravila da mi je Sasa Matic wow, ali nisam zbog Sase Matica ni prekrizila njih iz svog zivota. Eto, to je samo jedan banalan primjer o cemu govorim. Mozes biti autentican i svoj i s ljudima koji nisu isti kao ti, ali ne moras shvacati samog sebe, svoju "iskrenost" i "autenticnost" toliko ozbiljno i kategoricno. Meni to onda ide u smjeru osjecaja moralne superiornosti koji sigurno nikome u okolini nije ugodan.

[ina33]

Tesko dalje filozofirat bez konkretne info. Nisu svi socijalni geniji, al rijetko tko je bas sam jer su ljudi "zli" ili ne znam sto. Meni se cini da si ti mozda pokusavala neke kompromise dok nisi pukla i rekla nesto iskreno pa si sad u soku od reakcije. Mozda je bolja "strategija" za tvoj karakter "full frontal" - os, nes, banglades odmah sto mislis direkt u glavu Tesko je reci, al tako neka opcenita tuzaljka bez detalja da su ljudi ovakvi il onakvi danas i sto znaci ovo ono (a sto ljudi, sto percepcija - da se pitamo sto je prijateljstvo imali bismo milijun vidjenja) - ne kuzim to bas osim sto je ocito da se osjecas povrijedjenom (a rehab tu ima super point da trebas malo i o sebi promislit).

[lost]

ma ne da mi se u detalje pa generaliziram jer zurim.
Ma odem i ja nekad radi drustva na neke glupe koncerte koje uopce ne slusam, da se zezamo eto.
vjerovali mi il ne, a nije mi ni vazno, ali mene su prekrizili jer nisam htjela na nesto. Ne ja njih jer slusaju sta ja ne ili slicne bedastoce.
Je, ina33, direkt iz d best

[ina33]

Sta ce ti takvi... Ljudi i drustva se mijenjaju, pa se nalaze, spajaju, odspajaju...

[lost]

E da sam znala da su takvi, ne bi...Ma znam, djetinjarije sve skupa. Skroooz bezveze.
Pozovem i ja nekad na nes, pa oni nece, i nema veze uopce. Pa sta. Prestanem ih zvat na to, postujem. Zovem na nes drugo. i sve ok.
Oko nekih stvari mogu kompromis, al nes ne ide. Pijanke, izlasci, tulumi, to ne.
Presmijesno mi je kad me neko stalno zove na jedno te iste stvari, iako sam sto put rekla da za to nisam. Al ok, bolje i to, samo da se ne naduri ak necu.

[Beti3]

A zasto ne tražiš nekoga koga ćeš voljeti, s kim ćeš zivjeti?
Tada nećeš biti usamljena. I neće trebati 2g da se sretnete.
Kad već toliko ulažeš u trazenje prijateljstva, dodaj tome novu dimenziju, emocije. Ne da pričaš o njima nego da ih živis.

[lost]

A draga si Beti. Mislis da ak mi je ovak tesko naci prijatelje, da je lakse naci nekog s kim bi zivjela?
Cimerica s kojom bi si bila best frendica bi mi bila super verzija. ma sve bi se upropastilo jer bi si pocele ici na zivce, previse skupa, haha
ljudi bili solo, bili u vezi trebaju prijatelje. Poznanice mi pricaju kakvo je dejtanje danas. Uzas. Nitko se nece nikom obvezati, slicno kao prijateljstva. I bas mi je tuzna ova tema. Ocekivala sam takve odgovore, jer nam je takav svijet i drustvo: sta je meni, ko ima volje za to, imam previsoke kriterije, problem je u mojoj viziji i definiciji prijateljstva, trebam se prilagoditi trendovima, normalno je da se ljudi razilaze i ghostaju, psihologija je zamijenila vjeru itd…
nema se bas senzibiliteta ni strpljenja za nes starinski ili polakse. Ispada da sam cudakinja. Kreativnost je mana. ok, svako zivi kak oce. Zapravo ne, nekima zivot ispadne nekak…
nis, sta sad, eto, istresla dusu malo

[sirius]

Ne znam kakve si tocno odgovore ocekivala. Imam dojam da nam pozicije nisu slicne, a ni ocekivanja.
Imam veliki krug zena koje nazivam svojim prijateljicama, svakodnevno sam s njima u virtualnim kontaktu, upoznala sam ih prije 100 godjna na ovom forumu. U doba dok su forumi bili jedine drustvene mreze. U to doba puno smo volontirale skupa i djelile smo zajednicke interese. Danas smo na nekim drugim mrezama, svaki dan. Na raspolaganju za svaki moguci problem. Ili zabavu. Sve bez ocekivanja i obaveza, ali uvijek tu jedne za druge. Ali ti odnosi su izgradivani godinama, desetljecima. Vjerojatno i danas stvari idu tako nekako, ali treba imati srece, uloziti trud i vrijeme.

[lost]

Sve bez ocekivanja i obaveza, ali uvijek tu jedne za druge. Ali ti odnosi su izgradivani godinama, desetljecima. Vjerojatno i danas stvari idu tako nekako, ali treba imati srece, uloziti trud i vrijeme.

Naravno da su nam drukcije pozicije. tocno to sta ste pisale (velika vecina jel) sam ocekivala i sve ok.
Ko ima od davnina prijateljice, ima. Nove je jako tesko naci, prave.
Kak mislis bez ocekivanja i obveza? Ok bi ti bilo da te izdaju, napuste i slicno? Velis treba vrijeme i trud ulozit, pa to su obveze jel...

[sirius]

Naravno da su nam drukcije pozicije. tocno to sta ste pisale (velika vecina jel) sam ocekivala i sve ok.
Ko ima od davnina prijateljice, ima. Nove je jako tesko naci, prave.
Kak mislis bez ocekivanja i obveza? Ok bi ti bilo da te izdaju, napuste i slicno? Velis treba vrijeme i trud ulozit, pa to su obveze jel...

Pa tesko da su prijateljice od davnina. Upoznale smo se sve kad smo presle tridesetu, neke i cetrdesetu godinu. Povezao nas je ovaj forum, a kasnije volontiranje u udruzi. Sad je vecina nas u volonterskoj mirovini, ali i dalje se zdruzimo i komuniciramo.Bez ocekivanja i obaveza znaci da dogovaramo susrete. Tko moze i zeli dode. Kad netko ima problem trazi pomoc. Tko moze i hoce -pomogne.
Izdaja i napustanje postoji jedino ako ljudi imaju razlicita ocekivanja. Mi smo sve zene sa obitelji , vjerojatno su nasa ocekivanja drugacija od nekog tko u prijateljstvu trazi neku vrstu drugacije veze.

[Riri92]

Ne bih se složila da je nove prijatelje teško naći ako ih nema iz davnina, ali da se treba potruditi oko ljudi, treba. Kao i u svakom odnosu. Izdaja nikad nije okej, ali napuštanje odnosa u kojem se (možda) netko ne osjeća dobro je skroz okej. I moramo dati pravo i sebi i drugima da odlazimo iz odnosa koji nam ne odgovaraju, pa i sama si govorila o slobodi. Ta sloboda bi trebala biti obostrana, ne možeš nikoga silom zadržati.

[lost]

Aha, ok, bila si pisala desetljecima, pa meni su to davnine
super da ima pozitivnih primjera tak.
Ma nista silom naravno.
Ne znam jel smijem linkati. Sto kazete na ovo? U njihovoj kulturi je to vise neg normalno. Kod nas ne. Meni je to bas slatko. https://www.bluezones.com/2018/08/mo...onger-better/#

[ina33]

Aha, ok, bila si pisala desetljecima, pa meni su to davnine
super da ima pozitivnih primjera tak.
Ma nista silom naravno.
Ne znam jel smijem linkati. Sto kazete na ovo? U njihovoj kulturi je to vise neg normalno. Kod nas ne. Meni je to bas slatko. https://www.bluezones.com/2018/08/mo...onger-better/#

Kulturi Okinawe? Vjv je tako u svakom izoliranom mjestu, gdje su ljudi upućeni jedni na druge. . Život u gradu nespojiv s tim. Pretpostavljam da nije ovima iz Tokija dio kulture. Meni bi vjv bio uteg i klaustrofobija - don't fence me in - ali možda da imam 70 ili da svi moji poznati tkao žive bi mi bilo gula, tko zna.

[ina33]

Ne bih se složila da je nove prijatelje teško naći ako ih nema iz davnina, ali da se treba potruditi oko ljudi, treba. Kao i u svakom odnosu. Izdaja nikad nije okej, ali napuštanje odnosa u kojem se (možda) netko ne osjeća dobro je skroz okej. I moramo dati pravo i sebi i drugima da odlazimo iz odnosa koji nam ne odgovaraju, pa i sama si govorila o slobodi. Ta sloboda bi trebala biti obostrana, ne možeš nikoga silom zadržati.

Slažem se.

[ina33]

[QUOTE=lost;3267589] Po meni, ima pozitivnih primjera masu, samo ne možda ako očekuješ ovako kao ti iz Okinawe da budu.

[ina33]

A draga si Beti. Mislis da ak mi je ovak tesko naci prijatelje, da je lakse naci nekog s kim bi zivjela?

Sve je dio iste priče.

[lost]

Kulturi Okinawe? Vjv je tako u svakom izoliranom mjestu, gdje su ljudi upućeni jedni na druge. . Život u gradu nespojiv s tim. Pretpostavljam da nije ovima iz Tokija dio kulture. Meni bi vjv bio uteg i klaustrofobija - don't fence me in - ali možda da imam 70 ili da svi moji poznati tkao žive bi mi bilo gula, tko zna.

Meni se dopada jer nije no strings attached. Old school za old souls Poeticno je. Ko sisterhood. Bar i samo neki elementi bi mi bili divni.

[ina33]

Meni se dopada jer nije no strings attached. Old school za old souls Poeticno je. Ko sisterhood. Bar i samo neki elementi bi mi bili divni.

De gustibus, ali možda naslućujem izvor "problema". Ono što bi meni vjerojatno bili okovi, tebi je nurturing. U pravu si, nema puno takvih enklava danas.

[lost]

Mogle bi takve zajednice funkcionirat i u vecim gradovima gdje je naglasak na individualizam, ali kad bi se drzali kvartova, a ne da su potrebni sati za tamo i nazad za doci do nekog na drugom kraju grada. I kad ljudi ne bi selili. Nije utopija, stvar je prioriteta i vrijednosti.

[Peterlin]

Ne bih se složila da je nove prijatelje teško naći ako ih nema iz davnina, ali da se treba potruditi oko ljudi, treba. Kao i u svakom odnosu. Izdaja nikad nije okej, ali napuštanje odnosa u kojem se (možda) netko ne osjeća dobro je skroz okej. I moramo dati pravo i sebi i drugima da odlazimo iz odnosa koji nam ne odgovaraju, pa i sama si govorila o slobodi. Ta sloboda bi trebala biti obostrana, ne možeš nikoga silom zadržati.

Slažem se u potpunosti.

Ne želim u svom okruženju ljude koji misle da je odustajanje od napornog odnosa izdaja, jer to nije to. Bez slobode i tolerancije nikakav odnos ne funkcionira, ni brak ni prijateljstvo ni roditeljstvo, baš ništa. Neki ljudi imaju prirodnu sposobnost i društvene vještine da to održe, drugi moraju naučiti na teži način, neki ne uspiju.