Pa da, u tome je kvaka.
Da neki ljudi imaju drugacije zivotno iskustvo i potpuno drigacije prioritete. Prijateljstvo sa zenama u cetrdesetima ukljucuje i price o njihivim zivotnim iskustvima. Sto posljdicno ukljucuje muzeve, bivse muzeve , djecu , kod nekih bolesti i stare roditelje. Prijateljstvo je davanje i primanje. Davanje ukljucuje (i )davanje svog vremena i paznje oko stvari koje su vazne drugoj strani.
Kao netko sa zivotnim iskustvom problema u egzistenciji, problema u skolovanju i zdravlju djece, i tako nekim ne romanticnim stvarima vrlo prizemnim i realnim, ne bih imala zivaca slusati price nekog bez takvog zivotnig iskustva koji zeli da se vecina razgovora svodi na dubokoumne razgovore, o toku ( najcesece) njegovih misli. Jednostavno je tako. Ne zelim svoje slobodno vrijeme trositi na osobe kod kojih imam osjecaj da su neki procesi jednosmjerni. Vlastiti ego je zeznuta stvar , nekad smatramo da je nase pravo da ga uvijek stavimo na prvo mjesto.